Raslojenost leksika – Sveobuhvatni vodič za učenike srednjih škola

by Marria Beklavac

Jezik se nikad ne zaustavi. Stalno se mijenja, prilagođava i, zapravo, živi kroz one koji ga govore.

Kad pričamo o promjenama u riječima, raslojenost leksika postaje prilično zanimljiva tema. Ona pokazuje koliko društvo, prostor i vrijeme utječu na to kako ljudi govore i pišu.

Prikaz otvorene knjige s nekoliko prozirnih slojeva iznad nje, svaki sloj s različitim skupom riječi, povezanih apstraktnim linijama koje simboliziraju različite razine leksika.

Raslojenost leksika označava podjelu riječi prema vremenu, prostoru i funkciji njihova korištenja, što znači da se riječi razlikuju ovisno o tome gdje, kada i u kojem se kontekstu upotrebljavaju.

Kad razumijemo ovu pojavu, postaje jasnije zašto neki izrazi postoje samo u određenim krajevima. Drugi žive samo u starim tekstovima, dok treće koristimo svaki dan.

U nastavku pogledajmo vremensku, stilsku i socijalnu raslojenost leksika. Sve to čini hrvatski jezik bogatijim i zanimljivijim.

Što je raslojenost leksika?

Višeslojna struktura koja prikazuje različite slojeve leksika u jeziku.

Raslojenost leksika pokazuje da ne koristimo sve riječi u svim situacijama, vremenima ili krajevima. Ova pojava zapravo otkriva kako jezik živi s prostorom, poviješću i društvom.

Zato vokabular stalno mijenjamo i prilagođavamo novim okolnostima.

Značenje pojma raslojenost leksika

Kad kažemo raslojenost leksika, mislimo na podjelu riječi prema različitim načinima korištenja. Neke riječi čujemo samo u specifičnim krajevima, druge su vezane uz prošlost, a treće koristimo u posebnim situacijama poput znanosti ili svakodnevnog razgovora.

Ova podjela nije slučajna. Ona zapravo odražava odnose među govornicima i kontekstima u kojima jezik raste.

Najčešće leksik dijelimo prema vremenu, prostoru i funkciji.
Evo kratke tablice:

VrstaOsnova podjelePrimjer
Vremenskaprema starosti riječiban, kmet, županija
Prostornaprema mjestu uporabežmul, hiža, pijat
Funkcionalnaprema stilu i svrsinalaz, račun, žargon

Ova slojevitost čini jezik dinamičnim. Svaka riječ ima svoje mjesto, a značenje joj se mijenja kroz upotrebu.

Razlozi i važnost leksičke raslojenosti

Raslojenost leksika pojavila se zbog povijesnih promjena, tehnologije, migracija i društvenih razlika. Kad se način života promijeni, ljudi izmisle nove pojmove, a stare riječi polako nestanu.

Tako je, recimo, ljepost postala ljepota, dok banovina i dalje živi samo u povijesnim kontekstima.

Ova pojava pokazuje koliko je jezik zapravo fleksibilan. Omogućuje nam razlikovanje stilova – službenog, stručnog, književnog ili svakodnevnog.

Bez te raznolikosti, komunikacija bi bila dosadna i neprecizna.
Raslojenost nam daje mogućnost za izražavanje nijansi: službeni tekst traži točnost i neutralnost, dok u razgovoru često improviziramo, koristimo žargon ili pokazujemo emocije.

U školskim i znanstvenim analizama, slojevi leksika pomažu nam da bolje razumijemo razvoj jezika i kulturne procese. To je ključ za tumačenje starih tekstova, ali i za snalaženje u suvremenom jeziku.

Uloga raslojenosti leksika u jeziku

Raslojenost leksika čuva bogatstvo i fleksibilnost jezika. Omogućuje zajednici da prenosi znanje, kulturu i način razmišljanja.

Svaki sloj – vremenski, prostorni ili funkcionalni – daje poseban doprinos jeziku. Prostorne razlike, recimo, čuvaju regionalni identitet.

Kad u Dalmaciji kažu pijat, a u Zagrebu tanjur, to zapravo obogaćuje jezik.
Vremenski slojevi podsjećaju nas na povijest – arhaizmi i historizmi čuvaju jezik prošlih vremena i pomažu nam da razumijemo stare tekstove.

U funkcionalnom sloju, riječ se prilagođava svrsi. Znanstveni stil traži točnost i terminologiju (hipoteza), dok svakodnevni govor bira jednostavnije riječi (pretpostavka).

Raslojenost leksika zapravo održava jezik živim, točnim i raznolikim.

Vremenska raslojenost leksika

Prikaz slojeva knjiga koji simboliziraju različite razine i slojeve riječi u jeziku.

Leksik se mijenja kroz vrijeme jer društvo, kultura i način života stalno evoluiraju. Neke riječi zastare, druge nastanu, a neke se čak vrate u upotrebu kad ih ljudi opet trebaju.

Ove promjene pokazuju koliko je jezik živ i kako se prilagođava govornicima.

Aktivni leksik

Aktivni leksik su riječi koje stalno koristimo i svi ih znamo. Njima se služe mediji, škole, administracija, ali i običan razgovor.

Te riječi prate suvremeni način života i promjene koje donose tehnologija i društvo.

Primjeri su računalo, mobitel, internetska stranica, ali i posuđenice poput selfie ili podcast. Takve riječi pokazuju utjecaj globalizacije i brze komunikacije.

Aktivni sloj se stalno obnavlja. Riječi prelaze iz pasivnog u aktivni leksik kad opet postanu aktualne — recimo, kad se stari izrazi vrate u novom kontekstu, poput banovina ili satnik.

Održavanje jezika kao živog procesa ovisi o tome što ljudi koriste i zašto im je to potrebno.

Pasivni leksik

Pasivni leksik čine riječi koje su nestale iz svakodnevne upotrebe ili ih rijetko čujemo. Najčešće govore o stvarima iz prošlosti ili o društvenim okolnostima koje više ne postoje.

U ovaj sloj spadaju arhaizmi, historizmi, nekrotizmi i knjiški leksemi.

Vrsta leksemaOpisPrimjer
ArhaizmiZastarjele riječi koje su zamijenjene novimaljepost → ljepota
HistorizmiOznačavaju pojave kojih više nemakmet, kula, ban
NekrotizmiRiječi koje su koristili samo neki autoriumjetnički izrazi iz stila jednog pisca
Knjiški leksemiŽive uglavnom u književnosti ili rječnicimamirisnica (umjesto parfimerija)

Pasivni sloj čuva trag prošlosti i pomaže nam razumjeti stare tekstove i povijesne dokumente.

Leksik na prijelazu

Između aktivnog i pasivnog sloja postoji leksik koji je „na prijelazu“. To su riječi koje se još ponegdje koriste, ali polako nestaju, ili one koje tek ulaze u svakodnevni govor.

Ovaj prijelazni sloj pokazuje smjer jezičnih promjena. Riječi poput gramofon ili videorekorder polako gube na važnosti.

S druge strane, izrazi poput aplikacija ili streamanje postali su dio svakodnevice zbog tehnologije.

Leksik na prijelazu zapravo pokazuje koliko brzo društvo i kultura mogu promijeniti naš svakodnevni govor.

Stilska raslojenost leksika

Slika prikazuje slojeve koji predstavljaju različite stilove jezika, od formalnog do neformalnog, prikazane kao horizontalni slojevi s simbolima poput knjiga i govornim oblačićima.

Stilska raslojenost otkriva kako riječi mijenjaju oblik i značenje ovisno o svrsi i načinu uporabe. Leksik se mijenja prema situaciji, temi i odnosima među ljudima.

Prepoznajemo standardni, književno-umjetnički i kolokvijalni leksik. Svaki ima svoje mjesto i pravila, iako se granice ponekad zamute.

Standardni leksik

Standardni leksik čini temelj hrvatskoga jezika. Tu nalazimo riječi koje svi razumiju, bez obzira na regiju ili dob.

Koristimo ga u školi, na poslu, u medijima – svugdje gdje je važna jasnoća i preciznost. Pravila su strogo definirana u priručnicima poput Hrvatskoga pravopisa i Rječnika hrvatskoga jezika.

U standardnom leksiku izbjegavamo žargone, dijalekte i previše osobne izraze. Taj oblik drži najviši društveni status.

Primjeri? Riječi poput učitelj, zrakoplov, bolnica. Njihovi nestandardni oblici, recimo profka ili avion, pripadaju drugim slojevima.

Standardni leksik osigurava jednoznačnost i povezuje govornike zajedničkim kodom.

Književno-umjetnički leksik

Književno-umjetnički leksik donosi izražajnost i slobodu. Pisci i pjesnici biraju riječi koje prenose osjećaje, slike, ponekad i neobične asocijacije.

Ovdje nalazimo poetizme, zastarjelice i riječi iz drugih slojeva ako pomažu stvaranju dojma. Primjeri su izrazi poput srce gori, valovi snova, tmina duše.

Značenje često nije doslovno, već preneseno. Kombinacija ritma, zvuka i značenja stvara estetski učinak i naglašava osobnost autora.

Književno-umjetnički leksik susrećemo u romanima, poeziji, dramama. Pisci ne žele uvijek biti jednoznačni; žele potaknuti osjećaj, razmišljanje, ponekad i zbuniti.

Isti izraz može imati potpuno novo značenje ovisno o kontekstu i autoru. To je, ruku na srce, ljepota književnosti.

Kolokvijalni leksik

Kolokvijalni leksik obuhvaća riječi i izraze iz svakodnevnog, neformalnog govora. Ljudi ga koriste među prijateljima, obitelji ili na internetu.

Taj sloj jezika karakteriziraju spontanost i jednostavnost. Često zvuči opušteno, ponekad i vrlo osobno.

Primjeri su ekipa, frend, gle, super, kao i žargonizmi tipični za učenike, sportaše ili IT-jevce. Dodajmo tome i poštapalice, pa čak i poneki vulgarizam.

Za razliku od standardnog jezika, kolokvijalni leksik ne mari za pravila, već za brzinu i prirodnost. U pisanju ga često nalazimo u porukama, chatovima, blogovima.

Nije služben, ali ima važnu ulogu – izražava bliskost, humor, svakodnevni identitet. Tko bi htio uvijek zvučati službeno?

Socijalna raslojenost leksika

Prikaz različitih ljudi raspoređenih u slojeve koji simboliziraju društvene slojeve i različite stilove govora.

Socijalna raslojenost leksika pokazuje kako društveni čimbenici mijenjaju jezik. Obrazovanje, zanimanje, dob, društvena pripadnost – sve to utječe na izbor riječi.

Govornici iz različitih skupina koriste različite izraze. Tako nastaju prepoznatljivi jezični slojevi unutar istog jezika.

Dijalektalni leksik

Dijalektalni leksik sadrži riječi tipične za određena područja. Ne radi se samo o izgovoru, već i o posebnim riječima koje odražavaju lokalnu kulturu i povijest.

Primjeri? Jogurt – kiselo mlijeko, krumpir – kumpir – patata. Raznolikost je očita.

Dijalekti igraju važnu društvenu i identitetsku ulogu. Ljudi njima čuvaju tradiciju i prenose posebnosti zajednice.

Standardni jezik dominira u obrazovanju i službenoj komunikaciji, ali dijalekti žive u svakodnevici, osobito u privatnim razgovorima.

Ponekad dijalektizmi uđu u širu upotrebu, pogotovo ako postanu popularni u medijima ili književnosti. Tako dijalektalni leksik obogaćuje cijeli jezik.

Žargon i žargonske riječi

Žargonske riječi pripadaju jeziku određenih društvenih skupina. Učenici, studenti, sportaši, IT-jevci – svatko ima svoje izraze.

Žargon stvara osjećaj pripadnosti grupi. Primjeri su ekipa, fora, štreber, lik, netko je out, ili u stručnim krugovima, server, draft, bug.

Žargon se stalno mijenja. Danas je nešto popularno, sutra više nije.

Zanimljivo je da žargonske riječi ponekad pređu u opći jezik. Izrazi iz glazbe ili informatike lako postanu dio svakodnevnog govora.

Za razliku od dijalekta, žargon vežemo uz društvenu grupu, ne uz regiju. Usporedba to jasno pokazuje:

Vrsta leksikaPovezanostPrimjeri
Dijalektalnis regijom i lokalnom kulturomkruh – pogača – lebac
Žargonskis društvenom skupinom ili zanimanjemfrend, cimati, komp, chillati

Oba sloja pokazuju koliko je jezik živa stvar, osjetljiva na društvo i kulturu.

Podjela prema podrijetlu i upotrebi

Ilustracija slojevite podjele riječi prema podrijetlu i upotrebi, prikazana kroz dijagram s granama i simbolima koji predstavljaju različite izvore i načine korištenja riječi.

Leksik razlikujemo prema podrijetlu riječi i načinu uporabe. Neke riječi nastale su unutar jezika, dok smo druge preuzeli iz stranih jezika.

Kulturni i povijesni utjecaji često su razlog za preuzimanje. Takve razlike pričaju priču o razvoju jezika i društvenim promjenama.

Izvornoleksičke riječi

Izvornoleksičke riječi potječu iz samog jezika. One su nastale bez direktnog utjecaja drugih jezika.

Te riječi čine temelj leksika i često odražavaju tradicionalni način života, prirodu i kulturu naroda. Primjeri su ruka, voda, kamen, dom, majka – stare, postojane riječi.

Njihova struktura i značenje mijenjali su se s vremenom, ali su ostale prepoznatljive. U hrvatskom jeziku one su pravi klasici.

Danas izvornoleksičke riječi najčešće koristimo u svakodnevnom govoru i književnosti. Njihova prisutnost čuva jezični identitet i prepoznatljivost standardnog jezika.

One pokazuju da se jezik može razvijati i bez stalnog preuzimanja stranih izraza. To je, vjerujem, važno za svaku jezičnu zajednicu.

Posuđenice i internacionalizmi

Jezik se ne razvija izolirano. Kroz povijest, hrvatski je često preuzimao riječi iz drugih jezika.

Prvo su dolazile iz latinskog i njemačkog. Kasnije su se pojavile i iz talijanskog, mađarskog, turskog te engleskog.

Takve riječi zovemo posuđenicama. Kad se pojavljuju u više europskih jezika u gotovo istom obliku, zovemo ih internacionalizmima.

Neke posuđenice su toliko ukorijenjene da ih više i ne doživljavamo kao strane, recimo škola (latinski schola) ili crkva (grčki kyriakon). Druge su zadržale izvorni oblik, poput kompjuter, film ili hotel.

Ti izrazi su postali toliko česti da ih svi koriste bez razmišljanja. Praktički su postali dio svakodnevnog jezika.

Posuđenice često izazivaju rasprave. Ljudi se ponekad pitaju treba li čuvati izvorne riječi ili prihvatiti nove.

U administraciji i znanosti, međunarodni termini pomažu da budemo precizni i jasni. U medijima i svakodnevnom razgovoru, ljudi ih često koriste iz praktičnih razloga ili zbog želje za modernim izrazima.

Nije ni čudo što hrvatski jezik stalno mijenja lice. Otvoren je promjenama, a posuđenice su samo još jedan dokaz te njegove živosti.

Moglo bi vam se svidjeti