Potpun ili cjelovit?

by Marria Beklavac

Complete i whole: upravo to tražite — jasna razlika za svakodnevnu upotrebu.

“Complete” znači da su svi potrebni dijelovi ili koraci prisutni ili dovršeni (npr. izvještaj je complete). “Whole” naglašava netaknutu, nedijeljenu cjelovitost ili jedinstvo (npr. pita je whole). Izaberite prema tome govorite li o procesu/sastavu ili o nedijeljenoj cjelini.

I ja ću pokazati jednostavne testove i primjere dalje.

Pravopisna i gramatička osnova

Pravopisno pitanje /ije/ ili /je/ često pada u razgovoru kao kakav lokalni vic… ali nije smiješno kad pišeš životopis ili stručni tekst.

Pravilo, ukratko: dugi izgovor obično bilježimo s *ije* — bijel, mlijeko, riječ. Kratki slog? Pišemo *je* — čovjek, djed, vjera.

Imam primjer koji me uvijek vraća: jednom sam pogriješio u pozivnici za akademiju — napisao sam *Tijelova* kako mi je netko rekao u govoru; dobio sam korekciju iz lektorske službe i naučio lekciju.

Je li sve uvijek tako čisto? Nije. Povijest i dijalekti miješaju karte. Rješenje koje djeluje: učite kroz parove (bijel — bjelina; čovjek — čovječanstvo), provjeravajte u rječniku i štedite si neugodnih ispravki.

Malo prakse i pravilo postaje navika.

Praktična primjena u rečenicama

Kad vježbate razliku između /ije/ i /je/, radije krenite iz hodnika, ne iz gramatike.

Sjesti s riječi na papiru, izgovoriti ih naglas… i odmah čujete razliku.

Ja često počnem s banalnim parovima: bijela košulja — /ije/ se proteže; čovjek — /je/ kratak, gotovo kao stisak ruke.

Pišite kratke rečenice, pa ih tek onda proširite; pokušajte ih reći brzo i polako.

Rječnik je saveznik: provjerite oblik i naglasak.

Mali trik koji mi pomaže? Snimim glas na mobitel i preslušam — često otkrijem gdje mi je “ije” pobijeglo.

Vježba s imenima i pridjevima radi čuda.

Često pogriješite, pa što — to znači da učite.

Najčešće greške i razlikovanje

Mnoge greške kod pisanja /ije/ i /je/ zbilja potječu iz iste boljke: pišemo što čujemo, bez provjere. I to je ljudski — i ja sam to radio kad sam žurio s tekstom za lokalni list. Netko će reći: “Pa čuje se jasno!” — ali pravilo dugog i kratkog sloga vara nas (bijel ≠ čovjek), a rječnik zna pokvariti plan (Tijelova ostaje s velikim T).

Kad zapne, otvorim rječnik. Ponekad pogled etimologije razbistri stvar — slijedeći i sljedeći nisu isto, mijenjaju smisao. Malo truda daje veliku dobit: smanjiš greške, zadržiš kredibilitet.

Praktično: slušaj izgovor… pa provjeri pisanje. Napravi sebi malu listu problematičnih riječi — radi kao švicarski nožić kad krene panika pred rokom. Ne postoji brza magija, ali s navikom i provjerom, greške idu rijetko.

Moglo bi vam se svidjeti