Koliko zapravo znamo o plemenima u Africi kad se u udžbenicima često svedu na dvije rečenice i jednu fotografiju? Meni se godinama ponavlja isto pitanje: tko su ti ljudi danas i kako stvarno žive?
Plemena u Africi nisu jednaka ni “stara” na isti način: to su raznolike zajednice s desecima jezika, vjerovanja i zanimanja. Danas žive u gradovima i selima, bave se stočarstvom, poljoprivredom, obrtima i umjetnošću, uz stalne promjene i prilagodbe.
U nastavku dijelim precizan, ali lako čitljiv pregled sedam poznatih zajednica, bez stereotipa i s dovoljno konteksta da sve sjedne na svoje mjesto. Krenimo polako i točno, bit će jasnije nego što sada izgleda.
1. Masai
Masai (često i Maasai) žive u južnoj Keniji i sjevernoj Tanzaniji. Njihova kultura oblikovana je stočarstvom: krave, koze i ovce čine temelj gospodarstva i društvenog prestiža. Naselja se organiziraju u kružne ograje (enkang) radi zaštite stoke.
Jezik, odjeća i prepoznatljiv stil
Govore jezik maa (nilotska skupina). Poznati su po crvenim pregačama od tkanine (shuka) i bogatom perlicama ukrašenom nakitu. Ples skakanja, adumu, najčešće se izvodi u skupini mladih ratnika.
Društvena dobna organizacija
Društvo se dijeli u dobne razrede. Mladi muškarci (moran) prolaze obred prijelaza i dulje razdoblje učenja odgovornosti, nakon čega ulaze među starješine. Odluke donose vijeća starijih, a obiteljske veze i savezi među rodovima iznimno su važni.
Vjerovanja i praksa
Mnoga vjerovanja povezana su s Enkai/Engai, božanskim načelom, te poštovanjem predaka. Zdravlje stoke i kiša često se spominju u molitvama i obredima. Masai tradicionalno izbjegavaju obrađivanje zemlje: međutim, klimatske promjene i pritisak na zemljište potaknuli su neke obitelji da se okrenu poljoprivredi i obrazovanju djece.
Danas: turizam, očuvanje i promjene
Masai sudjeluju u suvremenoj ekonomiji: rade u parkovima prirode, prodaju rukotvorine i surađuju u projektima očuvanja divljine. Istodobno brane pristup pašnjacima i vodi. Turizam donosi prihode, ali i rizik pojednostavljene slike „egzotičnog plemena”. U praksi se Masai istodobno drže naslijeđa i prilagođavaju novim prilikama, to je najtočnija slika njihove današnjice.
2. Zulu
Zulu su jedna od najbrojnijih skupina na jugu Afrike, s glavnim područjem u pokrajini KwaZulu‑Natal (Južna Afrika). Jezik je isiZulu (bantu skupina). Povijest Zulu naroda obilježila je izgradnja kraljevstva u 19. stoljeću i reformsko vodstvo Shake Zulu.
Povijesna jezgra
Shaka je uveo taktičke novine: kratko koplje za blisku borbu (iklwa) i formaciju „rogovi bivola”. Zulu kraljevstvo postalo je regionalna sila, a ratovi s Britanskim Carstvom (1879.) ostavili su dubok trag. Bitka kod Isandlwane (Zulu pobjeda) i obrana Rorke’s Drifta (britanska pobjeda) često se spominju u nastavi povijesti.
Kultura i običaji
Značajna je uloga predaka i tradicionalnih iscjelitelja (sangoma). Očuvani su plesovi (indlamu), glazba s naglašenim bubnjevima i simbolično perlanje: boje i uzorci u nakitu prenose poruke o statusu, dobi ili porijeklu. U sklopu kraljevskih obreda održavaju se svečanosti poput žetvenih i „prvih plodova”.
Zulu u 21. stoljeću
Danas Zulu žive u urbanim i ruralnim sredinama, rade u industriji, javnim službama i kreativnim sektorima. Kultura se prenosi kroz jezik, glazbu i obitelj, a škole i sveučilišta dodatno učvršćuju standardni isiZulu. Važno je razumjeti da Zulu nisu „ostatak prošlosti”, nego suvremeni narod s bogatom poviješću i snažnim identitetom unutar moderne države.
U kontekstu teme „plemena u Africi”, Zulu zorno pokazuju kako povijesno naslijeđe, jezik i urbani život mogu koegzistirati bez suprotnosti.
3. San (Bušmani)
San su najstarije poznate lovačko‑sakupljačke zajednice južne Afrike. Žive u savanama i polupustinjama Botswane, Namibije, Angole i Južne Afrike, osobito na rubovima Kalaharija. Jezično su raznoliki: njihove jezike prepoznaju klik‑suglasnici i danas se svrstavaju u više odvojenih jezičnih porodica (npr. Kx’a i Tuu).
Način života i znanja
Tradicionalno se oslanjaju na sezonsko sakupljanje plodova (npr. mongongo orah) i lov s lukom i strelicama. Vrhunski su pratioci: čitaju tragove životinja, smjer vjetra i mikrotragove u pijesku. Strelice se katkada premazuju otrovom dobivenim iz ličinki kukaca (Diamphidia), što zahtijeva precizno doziranje i oprez.
Društvo i obredi
Skupine su male i egalitarne: odluke se donose dogovorom. Sustav darivanja i uzajamne razmjene (poznat kao hxaro) smanjuje napetosti i jača veze među skupinama. U obrednim plesovima transa plesači ulaze u izmijenjeno stanje svijesti: vjeruje se da energija n/um „putuje” i pridonosi ozdravljenju.
Naslijeđe i današnji izazovi
San su ostavili tisuće crteža na stijenama (npr. Drakensberg, Namibija), koji prikazuju životinje, lov i rituale. U novije vrijeme suočavaju se s ograničenjima pristupa tradicionalnim područjima, radnim migracijama i gubitkom jezika. Projekti dvojezične nastave i pravne zaštite zemljišnih prava pokušavaju ublažiti pritiske. Kada se govori o „plemenima u Africi”, valja naglasiti da San nisu „zamrznuti u prošlosti”: i oni se mijenjaju, često pod velikim vanjskim utjecajima.
4. Himba
Himba žive u sjeverozapadnoj Namibiji (regija Kunene) i dijelovima južne Angole. Prepoznatljivi su po crvenkastoj boji kože i kose, koja potječe od paste otjize, mješavine masnoće i okera, nanesene radi zaštite od sunca, insekata i suhog zraka.
Gospodarstvo i naselje
Himba su polunomadski stočari. Krave i koze osiguravaju mlijeko, meso te društveni status. Ogledište zajednice je dvorište s ograđenim torom za stoku i središnjom ognjišnom vatrom (okuruwo), simboličnim mostom s precima. U razdobljima suše obitelji sele na udaljenije pašnjake.
Društvena struktura i izgled
Zanimljiv je sustav dvostrukog podrijetla: pripadnost se bilježi i po očevu (oruzo) i po majčinu (eanda) rodu, što utječe na nasljedstvo i obveze. Frizure i nakit označavaju dob i bračni status: djevojčice s dva pramena, mlade žene s više razgranatih pletenica, a udane žene nose kožni pokrov erembe.
Zdravlje, higijena i promjene
Zbog nestašice vode tradicionalno se provode „dimne kupke” mirisnim biljem umjesto kupanja. Škole, zdravstvene postaje i ceste mijenjaju svakodnevicu, ali osnovna briga ostaje ista: sigurni pašnjaci i voda za stoku. Turizam donosi prihode i stipendije, no zahtijeva dogovorene posjete i poštovanje privatnosti. Važno je shvatiti da se Himba nisu „isključivo tradicija”: oni su aktivni akteri u pregovaranju između naslijeđa i novih mogućnosti.
5. Tuarezi
Tuarezi su berberski (Amazigh) nomadi Sahare. Žive u Maliju, Nigeru, Alžiru, Libiji i Burkini Faso, uz trgovačke i srodničke veze preko granica. Govore tamasheq/tamahaq, a pismo je tifinagh, drevno berbersko pismo s modernim prilagodbama.
Odjeća, gospodarstvo i kretanje
Muškarci nose indigo‑plavi veo (tagelmust), koji štiti od pijeska i sunca: zbog indiga tkanina može obojiti kožu, pa je nastao naziv „Plavi ljudi Sahare”. Tradicionalno gospodarstvo uključuje deve, koze i sezonske migracije. Povijesno su održavali karavane soli (npr. Taoudenni), a danas kombiniraju trgovinu, prijevoz, stočarstvo i gradsku ekonomiju.
Društvo i duhovnost
Društvena struktura povijesno je razlikovala plemiće, obrtnike i vjerske znanstvenike: danas su granice fleksibilnije. Islam je dominantna vjera, s naglašenim običajima gostoprimstva. Čajni obred (triple brew) ritmizira druženja: tri čaja, „gorki kao život, jaki kao ljubav, slatki kao smrt”, simbolički prate razgovor.
Glazba i suvremeni izazovi
Tuareška glazba (poznata kao „desert blues”, npr. Tinariwen, Tamikrest) povezuje poeziju, gitare i ritmove pustinje. Suvremeni izazovi uključuju klimatske promjene, širenje pustinja i sigurnosne nestabilnosti u Sahelu, koje otežavaju kretanje i trgovinu. Unatoč tome, Tuarezi i dalje njeguju mobilnost i kulturni ponos, istodobno sudjelujući u regionalnim gradskim središtima. Pojam „plemena u Africi” ovdje obuhvaća i urbane, transnacionalne mreže, ne samo šatore u pustinji.
6. Joruba
Joruba (Yoruba) čine jednu od najvećih etničkih zajednica zapadne Afrike, s glavninom u jugozapadnoj Nigeriji te značajnim zajednicama u Beninu i Togu. Jezik je tonalni, s bogatom usmenom književnošću i poslovicama. Tradicijska središta su Ile‑Ife i Oyo.
Gradovi, vlast i tržišta
Povijest bilježi snažne gradove‑države. Kraljevi (oba), Ooni iz Ifea i Alaafin iz Oyoa, simboli su legitimiteta. Živahna tržišta predvode žene s naslovima poput Iyaloja: dani tržišta ritmiziraju ekonomiju i društvene kontakte. Joruba su poznati po „govorećim bubnjevima” (dundun, bata) kojima se prenose tonovi jezika.
Vjerovanja i umjetnost
Religijski svijet Joruba oblikuju orishe, božanstva poput Oguna (željezo), Shanga (grom), Oshun (rijeka) i Yemoje (more). Sustav proroštva Ifa (Orunmila) strukturira donošenje odluka. Umjetnost obuhvaća brončane skulpture i realistične terakote iz Ifea, maske Gelede i raznobojne tkanine. U atlantskoj dijaspori orishe su povezane sa Santériom (Kuba) i Candombléom (Brazil), što pokazuje žilavost kulture pod prisilnom migracijom.
Obitelj i škola danas
Obiteljski život često uključuje proširenu rodbinu i poštivanje starijih. Stopa blizanačkih rođenja tradicionalno je visoka u nekim jorubskim krajevima, što je ušlo u narodna vjerovanja i rituale. Danas Joruba sudjeluju u svim sektorima, od poljoprivrede i zanata do sveučilišta, tehnologije i filma, pokazujući kako „plemena u Africi” obuhvaćaju i visoko urbanizirane, dinamične zajednice.
