Pobjegni ili bježi?

by Marria Beklavac

Run away ili flee—tražite jasan savjet o izboru.

“Run away” je svakodnevno i živo (npr. she ran away from the party), dok je “flee” kraće, formalnije i urgentnije (npr. they fled the fire); oba znače bježati, ali “flee” se češće koristi u izvještajima, pravu i dramatičnoj prozi.

I ja ću dalje objasniti kad odabrati ton naspram hitnosti.

Pravopisna i gramatička osnova

Pravopis nije magija — više kao kuhinjski recept koji, kad ga jednom savladaš, štedi ti živce. Kad čuješ dugo /ije/, pišeš ije — mlijeko, riječ. Kratko /je/ traži je — djed, savjet. Zvuk ti je vodič; slušaj riječ kao da kuhaš juhu: ako ostane gušća, ide ije.

Ne vjeruj samo intuiciji. Postoje iznimke i dvojbe koje znaju zbuniti i starije kolege… Zato rječnik postaje tvoj najpouzdaniji prijatelj. I da, pokušaj vježbati ovako: pročitaj naglas par rečenica iz novina (npr. Jutarnji list), poslušaj kako govore ljudi u koloni tramvaja — razlikuješ li /ije/ od /je/?

Meni je pomoglo: svaki put kad pogriješim, zabilježim tu riječ u bilježnicu. Nakon mjesec dana manje pogrešaka. Pokušaj — vrijedi.

Praktična primjena u rečenicama

Kad pišeš u rečenicama, slušaj ritam riječi kao da ti netko šapuće s druge strane stola… duži slog često znači “ije”, kratak slog — “je”. To nije tvrd pravilo, nego dobar vodič: bježati — bježim, bježiš; ali imenica bijeg čuva “ije”.

Primjeri pomažu; praktično: “Morat ćeš prestati bježati.” “Zašto uporno bježiš?” — jasno, odmah osjetiš razliku.

Vježba koja stvarno radi? Čitaj naglas, snimi glas na telefon i poslušaj ritam. I da, pogriješio sam više puta — zamijenio sam “riječ” i “reč” u školi; još se smijem kad pomislim na komentar učiteljice.

Kontekst rješava sumnje. Ako oklijevaš, potraži rečenicu u stvarnom tekstu (novine, blog, SMS) i kopiraj kako zvuči. Malim koracima, bez panike.

Najčešće greške i razlikovanje

Nakon čitanja naglas i snimanja, vrijedi zaroniti u najčešće zamke — one koje nas hvataju zbog zvuka, ne logike.

Jednostavno: izgovor vara. Kad osjetite “dugi” slog, ruka često upiše ije bez razmišljanja; ili, kad žurite, skratite u je i nastane katastrofa (biježati umjesto bježati — zvuči poznato?).

Vidio sam to u školskim sastavcima, komentarima na Indexu i porukama od kolega — pogreške u participima i imenima pojavljuju se kao da su zarazne; ponekad gotovo 10–20% tekstova ima takav propust.

Praktičan savjet: snimite izgovor, pa usporedite s pravilnim oblicima. Često pomaže jedna navika — provjeriti riječ na mobitelu prije slanja.

Malo discipline, veliki učinak… i manje crvenih olovaka.

Moglo bi vam se svidjeti