Bestidan ili “shameless”: tražite razliku i uporabu.
Bestidan (iz južnoslavenskog; pisano često jedna s) zvuči narodni, oštriji i nepotrebno regionalan; “shameless” je neutralan engleski moralni termin za širi readership; birajte prema publici, tonu i jasnosti — etimologija za stručnu publiku, “shameless” za univerzalnu komunikaciju.
I ja ću dalje objasniti ako želite primjere ili prevode.
Pravopisna i gramatička osnova
Pravopisna osnova riječi *bestidan* počinje od jednostavnog pravila: sastav bez + *stidan*. Kad sjednemo za kavu, to zvuči gotovo intuitivno — ali teorija ima svoje korake. Slovo *z* u *bez* usklađuje se sa sljedećim *s*, pa dobijemo privremeno *besstidan*, a onda se jedan *s* izgubi i ostaje *bestidan*.
Takav postupak nije samo puki trik. On povezuje izgovor i pravilo — kao da slaganje kotačića u starom mlinu stvori pravilnu riječ. Iz toga slijede izvedenice: *bestidnost*, *bestidnički*… praktično i bez iznenađenja.
Govorim iz prakse: studentske bilješke i ispravci profesora brzo pokazuju da se ova logika najčešće drži — pa ako želite pogoditi pravilan oblik, držite se morfologije i fonologije.
Praktična primjena u rečenicama
Kad govoriš o riječi bestidan, ponašaj se kao da pokazuješ staru kartu iz džepa — prvo razjasni osnovu: bez + stidan. To ti odmah olakšava posao kad trebaš tvoriti izvedenice: bestidnost, bestidnički… i znaš što dobivaš.
Primjeri u praksi, bez filozofiranja:
- Ponašanje je bilo bestidno. Kratko, jasno, bez okolišanja.
- Njena šala bila je bestidna i uvredljiva — tu se osjeti ton i kontekst.
- Pokazala je bestidnost kad se oglušila na molbu.
Savjet kao od susjeda: prije nego što ubaciš riječ u tekst, poslušaj publiku. U novinama ili na LinkedInu drugačije će zvučati nego u živoj kavani.
Ako želiš, mogu prepraviti rečenice za naslov članka, tvit ili formalni izvještaj.
Najčešće pogreške i razlikovanje
Pitaj prijatelja za kavu i razgovor o jednoj sitnici: riječ *bestidan* često zavara više ljudi nego što mislite.
Mnogi je napišu ispravno, ali zapnu kod izvedenica — čujem varijante poput *bezstidan* ili *besstidan*, kao da netko pokušava pratiti etimologiju previše doslovno.
Nerijetko se pojavi i *bezdidan* ili se *bestidno* tretira kao posve zasebna riječ, bez veze s tvorbom.
Evo kako to stvarno ide: bez + stidan → *besstidan* (dva suglasnika) → *bestidan* (jedan otpada).
Jednostavno, ali čudno za intuiciju… Kao kad u dućanu vidite paket kave s pogrešnim natpisom i pomislite da je drukčiji okus — nije.
Primjeri pomažu: bestidnost, bestidnik.
Kad ih vidite, sve sjedne na svoje mjesto.
