Zavisno Složene Rečenice – Jednostavno Objašnjenje za Brže Učenje

Zašto se u zadnjim dvjema godinama srednje škole toliko priča o zavisno složenim rečenicama, a svatko se čini kao da već mora znati sve? Iskreno, ta tema i ne mora biti toliko misterija ako se objasni kako valja. Prošao sam kroz nekoliko maturanata iz okolice koji su se mučili s ovim i stvar je uvijek ista: ne razumiju osnovu. A kad shvate osnovu, ostatak dođe brže nego što se očekivalo.

Zavisno složena rečenica sastoji se od glavne rečenice (koja nosi smisao sama) i jedne ili više zavisnih rečenica (koje ovise o glavnoj i ne mogu stajati samostalno). Veznici poput “da”, “jer”, “ako” ili zamjenice “koji” uvode zavisnu rečenicu koja nadopunjuje ili objašnjava glavnu.

Tko ovo savlada, riješio je pola gramatike. I možda najzanimljiviji dio, jer složene rečenice su alat za pisanje i govor koji zvuče inteligentnije i precizinije. Idemo red po red, bez skrivenih zamki.

Što Su Zavisno Složene Rečenice i Zašto Ih Moraš Poznavati?

Kad otvorim udžbenik i vidim: Zavisno složena rečenica je… često misli počinju lutati. Ali stvar je zapravo direktna.

Rečenica je složena ako ima više surečenica, dakle, više predikata (glagola). Ako jedna od tih surečenica može samostalno stajati, a druga ne može (već ovisi o prvoj), riječ je o zavisno složenoj rečenici.

Glavna rečenica će imati smisla i bez ostatka. Zavisna neće. “Otišao sam kući.” je glavna rečenica, nosi poruku, može sama postojati. Ali “…jer je padala kiša” je zavisna, bez glavne, to je nezavršen komentar koji visi u zraku.

Važno je zapamtiti: gramatika nije tu da bude pretjerano formalna, već da ti pomogne sastavljati logične, precizne rečenice u eseju, slušnoj zadaći, pa čak i u svakodnevnom razgovoru.

Razlika Između Nezavisne i Zavisne Rečenice

Nezavisna (samostalna) rečenica ne treba nikoga. Može stajati sama.

“Pijem kavu.” – nema nejasnoća, nema nedostatka informacija.

Zavisna rečenica ne može stajati sama jer završava nejasnom mišlju ili otvara pitanje kojem nedostaje smisao.

“…da bi bio budan na testu.” – da bi tko bio budan? Ta rečenica čeka drugu surečenicu koja će dati smisao.

Skupa: “Pijem kavu da bi bio budan na testu.” – sad ima smisla. Prva surečenica je glavna (nosi poruku), druga zavisna (nadopunjuje zašto).

Najviše učenika griješi tako što ne pita “Može li ovo stajati samo?” za svaku surečenicu. Ako odgovor je “ne”, odmah znaš, tu je zavisna.

Kako Prepoznati Zavisno Složenu Rečenicu u Tekstu

Ne postoji univerzalni recept, ali postoje crvene zastave koje nikad ne lažu.

Prvo: Pobroji predikat(e). Svaki predikat (glagol u funkciji glagolskog dijela) znači jednu surečenicu. Jedan predikat, jedna rečenica. Dva predikata, složena rečenica.

Drugo: Traži veznike ili relativne zamjenice. Veznici kao što su da, jer, ako, dok, iako, kada, pošto, makar (i druge) obično uvode zavisnu surečenicu. Isto vrijedi za odnosne zamjenice: koji, koja, koje, što, gdje, kada.

Treće: Provjeri može li dio rečenice nakon veznika samostalno stajati. Ako ne može, zavisna je.

“Ako naučiš ovo, dobit ćeš odličnu ocjenu.”

Ovdje imaš dva glagola: “naučiš” i “dobit ćeš”. Veznik “ako” uvodi zavisnu surečenicu (Ako naučiš ovo) koja sama ne daje potpunu informaciju. “Dobit ćeš odličnu ocjenu” je glavna, može samostalno.

Ćim naučiš tražiti te signale, veznik + predikat, prepoznavanje zavisno složenih rečenica postaje automatsko. A to je skill koji se isplati ne samo na testovima, već svaki put kad pišeš mail, esej ili poruku.

Glavna i Zavisna Rečenica – Tko Je Šef?

Da odgovorim jednostavno: glavna rečenica je šef.

Ona donosi osnovnu poruku, može funkcionirati sama, nosi težinu komunikacije. Zavisna rečenica je tu da pojasni, nadopuni, objasni, ali bez glavne, ona zapada u tišinu.

Razmisli o razgovoru. Ako ti kažeš: “Zato što mi se sviđa”, zaustavljaš priču usred rečenice. Druga osoba gleda zbunjeno i pita: “Što ti se sviđa?”

Ali ako kažeš: “Nosim crvenu majicu zato što mi se sviđa.”, sve je jasno. Glavna rečenica (Nosim crvenu majicu) donosi bit, zavisna (zato što mi se sviđa) dodaje objašnjenje.

Što Je Glavna Rečenica i Kako Je Prepoznati

Glavna rečenica je ta koja može biti objavljena sama, bez ikakvog dodatka.

Prepoznaješ je tako da pokušaš izolovati dio rečenice, ako i dalje ima smisla, to je ona.

“Odem u teretanu svaki dan.” – može stajati sama → glavna.

“Jer želim biti u formi.” – ne može samostalno → zavisna.

Skupljena: “Odem u teretanu svaki dan jer želim biti u formi.”

Glavna rečenica najčešće stoji prije zavisne, ali to nije pravilo. Mogu biti i obrnuto:

“Iako je kiša padala, otišli smo na ekskurziju.”

Ovdje je zavisna na početku (Iako je kiša padala), a glavna poslije (otišli smo na ekskurziju).

Glavnu ćeš sigurno prepoznati ako se prisjećaš: ona rečenica koja može samostalno = glavna.

Što Je Zavisna Rečenica i Zašto Ne Može Sama Stajati

Zavisna rečenica ne daje potpun smisao bez onoga na što se oslanja, glavne rečenice.

Zamislimo da netko kaže samo:

“Što je rekao profesor.”

Što je s time? Koji je kontekst? Nedostaje osnovna misao. Ta rečenica je zavisna, čeka glavnu da joj da smisao:

“Nisam razumio što je rekao profesor.”

Sad je jasno. “Nisam razumio” je glavna (samostalna izjava), a “što je rekao profesor” je zavisna (dodaje objekt razumijevanja).

Zavisna surečenica najčešće počinje veznikom ili zamjenicom (da, jer, ako, iako, koji, što…) i odgovara na neko dodatno pitanje:

• Tko? Što?
• Zašto?
• Kada?
• Gdje?
• Kako?

Npr.:

“Gledam film koji si preporučio.”

Glavna: Gledam film. (samostalna)

Zavisna: koji si preporučio. (objašnjava koji film, ne može samostalno)

Zavisnosložena vs. Nezavisnosložena Rečenica – Brza Usporedba

Odmah da razjasnimo razliku jer i ovo zbunjuje mnoge.

Zavisnosložena rečenica:

Ima glavnu i zavisnu surečenicu. Zavisna ne može sama.

“Čitam knjigu koja mi je dosadna.”

• Glavna: Čitam knjigu.
• Zavisna: koja mi je dosadna.

Nezavisnosložena rečenica:

Ima dvije ili više nezavisnih (samostalnih) surečenica, povezanih koordinacijskim (sastavnim) veznicima kao što su i, ili, ali, no, pa, te, a.

“Čitam knjigu, ali mi je dosadna.”

Obje surečenice mogu stajati samostalno:

• Čitam knjigu. (OK)
• Mi je dosadna. (OK)

Ovdje nema ovisnosti, obje su ravnopravne.

Brza tablica za podsjetnik:

Ova distinkcija je ključna jer pitanja na ispitima često testiraju baš razlikovanje ove dvije vrste složenih rečenica. Kad si siguran u razliku, izbjegavaš grešku koja košta bodova.

Veznici Koji Uvode Zavisnu Rečenicu (Tvoji Najbolji Prijatelji)

Veznici su ključ. Bez njih, nema jasnog signala za zavisnu rečenicu.

Kad vidiš veznik, odmah znaš da slijedi dio rečenice koji će ovisiti o nečemu drugom.

Učenici često propuste veznike jer ih doživljavaju kao “male, nevažne riječi”, ali upravo oni drže strukturu cijele rečenice.

Najčešći Veznici: da, što, jer, ako, dok, kada, iako…

Ovo su veznici koji se najčešće pojavljuju u zavisno složenim rečenicama:

• da – uvodi subjektne, objektne rečenice
  “Znao sam da ćeš doći.”
• što – takođe uvodi subjektne ili objektne
  “Ono što si rekao bilo je točno.”
• jer – uvodi uzročne zavisne rečenice
  “Ostao sam kod kuće jer sam bio bolestan.”
• ako – uvodi uvjetne zavisne rečenice
  “Ako brzo naučiš ovo, imat ćeš vremena za odmor.”
• dok, kada – uvode vremenske
  “Čekao sam dok nisi stigao.”
• iako, makar – uvode dopusne
  “Iako je bilo teško, uspio sam.”
• pošto – može biti vremenski ili uzročni
  “Pošto si završio domaću, možeš igrati igrice.”
• kako – uvodi načinske ili uzročne
  “Radim kako si rekao.”

Tu su i odnosne zamjenice koje funkcioniraju kao veznici:

• koji, koja, koje – uvode atributne rečenice
  “Pas koji laje ne grize.”
• gdje – uvodi adverbijalne rečenice mjesta
  “Sjećam se grada gdje smo se upoznali.”

Zapamti: kad god vidiš jednu od ovih riječi u rečenici, odmah traži na što se odnosi, to je najvjerojatnije zavisna rečenica.

Kako Zapamtiti Koje Riječi Najavljuju Zavisnu Rečenicu

Trik 1: Napravi popis na mobitelu ili na naljepnici pokraj stola. Kad vježbaš rečenice, podvuci veznik svaki put. Ponavljanje je kralj.

Trik 2: Prepoznaj obrazac u svakodnevnom govoru. Kad nešto objašnjavaš frendu zašto kasniš, koristiš “jer”. Kad nešto obećavaš, koristiš “ako”. To su već zavisne rečenice.

Trik 3: Napravi kartice s veznikom s jedne strane i primjerom zavisne rečenice s druge. Pet minuta dnevno. Za tjedan dana ćeš ih prepoznavati automatski.

Ja sam imao cimera na faksu koji je pisao veznike velikim slovima markačem na papiru i stavljao ih po zidu. Čudno? Možda. Ali, zapamtio ih je za tri dana.

Vrste Zavisnih Rečenica – Sve Što Trebaš Znati

Zavisne rečenice se dijele prema tome kakvu funkciju imaju u odnosu na glavnu rečenicu.

Tekao bi usporedbu s ulogama u filmu, svaka zavisna rečenica ima specifičnu ulogu, pitanje na koje odgovara, i mjesto na kojem pomaže glavnoj.

Ovo je dio gdje mnogi gube bodove jer ne razlikuju subjektnu od objektne, ili adverbijalnu od atributne. Ali kad jednom shvatiš logiku, postaje lako.

Subjektne Zavisne Rečenice (Odgovaraju na Pitanje Tko? Što?)

Subjektna zavisna rečenica zamjenjuje subjekt u glavnoj rečenici.

Subjekt je onaj tko/što izvršava radnju. Kad je subjekt cijela zavisna rečenica, govorimo o subjektnoj zavisnoj rečenici.

“Tko kasni, gubi.”

Ovdje je “Tko kasni” subjekt glagola “gubi”. Ne znaš točno tko je osoba, ali subjekt je cijela zavisna rečenica.

Ili:

“Važno je da razumiješ ovo.”

“Da razumiješ ovo” je subjekt pridjeva “važno”.

Često počinju s “da”, “što”, “tko”, “kako”.

Objektne Zavisne Rečenice (Koga? Što? Komu?)

Objektna zavisna rečenica zamjenjuje objekt u glavnoj rečenici.

Objekt je ono što prima radnju ili je cilj radnje.

“Vidio sam da pada snijeg.”

“Da pada snijeg” je objekt glagola “vidio”, vidio sam što? → da pada snijeg.

“Rekla je da neće doći.”

“Da neće doći” je objekt glagola “rekla”, rekla je što?

Pitaj se: Što je izrečeno? ili Što je viđeno, čuto, rečeno? Odgovor je objektna zavisna rečenica.

Atributne Zavisne Rečenice (Koji? Kakav? Čiji?)

Atributna zavisna rečenica opisuje imenicu iz glavne rečenice.

Ona djeluje kao pridjev, precizira, objašnjava, definira imenicu.

“Dječak koji sjedi u prvoj klupi je moj prijatelj.”

“Koji sjedi u prvoj klupi” opisuje imenicu “dječak”, koji dječak?

Često počinju s odnosnim zamjenicama: koji, koja, koje, što, gdje, kada, čiji.

“Knjiga koju čitam je dosadna.”

“Koju čitam” opisuje “knjigu”, koju knjigu? Onu koju čitam.

Atributne su najlakše za prepoznavanje jer se direktno vežu uz imenicu i uvode se odnosnim zamjenicama.

Adverbijalne Zavisne Rečenice – Mjesta, Vremena, Načina, Uzroka, Posljedice, Uvjeta, Dopusne…

Adverbijalne zavisne rečenice imaju istu ulogu kao prilog, određuju okolnosti radnje.

Postoji više vrsta, svaka odgovara na drugo pitanje:

1. Mjesta (Gdje? Kamo? Odakle?)
“Idem tamo gdje me zovu.”

“Gdje me zovu” je zavisna rečenica mjesta.

2. Vremena (Kada? Dokle? Otkad?)
“Čekao sam dok nisi stigla.”

“Dok nisi stigla” je zavisna rečenica vremena.

3. Načina (Kako?)
“Radim onako kako mi je rečeno.”

“Kako mi je rečeno” opisuje način.

4. Uzroka (Zašto? Zbog čega?)
“Ostao sam kod kuće jer je padala kiša.”

“Jer je padala kiša” objašnjava uzrok.

5. Posljedice (S kojom posljedicom?)
“Bio sam toliko umoran da sam zaspao na kauču.”

“Da sam zaspao na kauču” je posljedica.

6. Uvjeta (Pod kojim uvjetom?)
“Ako brzo naučim ovo, mogu izaći večeras.”

“Ako brzo naučim ovo” postavlja uvjet.

7. Dopusne (Unatoč čemu?)
“Iako sam učio, nisam prošao test.”

“Iako sam učio” iznosi ustupak, nešto neočekivano.

Kad radiš vježbe, prvo postavi pitanje, to ti odmah kaže vrstu. Najvažniji korak.

Kako Raščlaniti Zavisno Složenu Rečenicu (Korak po Korak)

Raščlanjivanje je temelj, bez toga ne možeš točno odgovoriti na pitanja tipa “Odredi vrste surečenica” ili “Podvuci zavisne rečenice”.

Mnogi učenici guraju se kroz ovo bez plana i griješe. Ali ako slijediš sustavan postupak, nema greške.

Korak 1: Pronađi Predikat(e) – Koliko Glagola, Toliko Rečenica

Prvo pitanje: koliko predikata ima rečenica?

Predikat je glagolski dio, glagol koji pokazuje radnju, stanje, proces.

“Ana uči jer sutra ima test.”

Ovdje su dva predikata:

1. uči
2. ima

To znači dvije surečenice.

Podvuci svaki predikat. To ti odmah kaže koliko dijelova rečenice imaš.

Korak 2: Podvuci Veznike i Relativne Zamjenice

Druga stvar: traži veznike ili odnosne zamjenice.

Oni obično uvode zavisnu surečenicu.

“Ana uči jer sutra ima test.”

Veznik “jer” uvodi zavisnu surečenicu.

Podvuci ga. To ti govori gdje počinje zavisna surečenica.

Ako rečenica ima više veznika, podvuci ih sve.

Korak 3: Odredi Koja Je Rečenica Glavna, a Koja Zavisna

Sad postavi pitanje: može li dio prije veznika samostalno stajati?

“Ana uči” – može. To je glavna.

Može li dio nakon veznika samostalno stajati?

“Jer sutra ima test” – ne može. To je zavisna.

Glavna surečenica: Ana uči.

Zavisna surečenica: jer sutra ima test.

Korak 4: Postavi Pitanje da Odrediš Vrstu Zavisne Rečenice

Sad postavi pitanje od glavne rečenice prema zavisnoj:

“Ana uči” + zašto? → “jer sutra ima test.”

Pitanje zašto? pokazuje uzročnu zavisnu rečenicu.

Drugim riječima:

• Tko? Što? → subjektna
• Koga? Što? → objektna
• Koji? Kakav? → atributna
• Gdje? Kada? Kako? Zašto? Pod kojim uvjetom? → adverbijalne (različite vrste)

Kad znaš postaviti pravo pitanje, odmah znaš vrstu zavisne rečenice.

To je skill koji se najbrže nauči tako da radiš 10-ak primjera ovim redom.

Primjeri iz Stvarnog Života – Rečenice Koje Svakodnevno Koristiš

Gramatika nije mrtva teorija, koristiš je svaki dan, samo nisi svjestan.

Kad pišeš poruku prijatelju, objašnjavaš nešto roditeljima, ili šalješ mail profesoru, pišeš složene rečenice.

Da ne ostane sve apstraktno, evo konkretnih primjera koje možeš doživjeti, ne samo čitati.

Primjer 1: Rečenica s Vremenom (Kada sam stigao kući…)

“Kada sam stigao kući, roditelji su već spavali.”

Ovdje imaš:

• Zavisna rečenica vremena: “Kada sam stigao kući” (odgovara na pitanje kada?)
• Glavna rečenica: “roditelji su već spavali.”

Kad raščlanjuješ:

1. Predikat 1: stigao
2. Predikat 2: spavali
3. Veznik: Kada

Zavisna ne može stajati sama (“Kada sam stigao kući”, ostaje nedorečeno).

Glavna može (“Roditelji su već spavali.”).

Ova struktura je super česta kad objašnjavaš slijed događaja.

Primjer 2: Rečenica s Uvjetom (Ako naučim ovo…)

“Ako naučim ovo, dobit ću odličnu ocjenu.”

• Zavisna rečenica uvjeta: “Ako naučim ovo” (odgovara na pod kojim uvjetom?)
• Glavna rečenica: “dobit ću odličnu ocjenu.”

Opet:

1. Predikat 1: naučim
2. Predikat 2: dobit ću
3. Veznik: Ako

Zavisna postavlja uvjet, glavna donosi rezultat.

To je rečenica koju koristiš svaki put kad planiraš nešto, “Ako odem na trening, bit ću u formi.” “Ako budem brz, stignem na autobus.”

Primjer 3: Rečenica s Uzrokom (Jer sam bio umoran…)

“Nisam došao na zabavu jer sam bio umoran.”

• Glavna rečenica: “Nisam došao na zabavu.”
• Zavisna rečenica uzroka: “jer sam bio umoran.” (odgovara na zašto?)

1. Predikat 1: došao
2. Predikat 2: bio
3. Veznik: jer

Glavna donosi informaciju, zavisna objašnjava razlog.

Ovo je možda najčešća struktura u svakodnevnom govoru, objašnjavaš zašto si nešto napravio ili nisi.

Kad vježbaš, probaj izmisliti svoje rečenice iz stvarnih situacija, “Nisam poslao zadaću jer mi je mobitel bio prazan.” “Izašao sam ranije jer sam završio prije vremena.” Tako ćeš povezati gramatiku s pravim životom i neće ti biti apstraktna.

Najčešće Greške i Zamke – Kako Ih Izbjeći

Svatko pravi greške, pa i oni s petицama.

Ali neke greške se ponavljaju toliko često da ih možeš predvidjeti, i izbjeći, ako si svjestan zamki.

Miješanje Zavisnosloženih i Nezavisnosloženih Rečenica

Ovo je broj jedan greška.

Učenici vide veznik “i” ili “ali” pa misle da je to zavisna rečenica, ali nije.

“Učio sam cijeli dan i dobio sam pet.”

Ovdje su obje rečenice nezavisne, mogu stajati same:

• “Učio sam cijeli dan.” (OK)
• “Dobio sam pet.” (OK)

To je nezavisnosložena rečenica, ne zavisnosložena.

Zavisnosložena bi bila:

“Dobio sam pet jer sam učio cijeli dan.”

Ovdje “jer sam učio cijeli dan” ne može samostalno.

Pravilo: Ako obje surečenice mogu samostalno, to je nezavisnosložena. Ako jedna ne može, zavisnosložena.

Zaboravljanje Zareza (Kad Je Potreban, a Kad Ne)

Zarez je ponekad obavezan, ponekad nije.

Opće pravilo: Ako zavisna rečenica dolazi prije glavne, obavezno stavljaš zarez.

“Iako je padala kiša, otišli smo na izlet.”

Ako zavisna dolazi poslije glavne, zarez obično nije potreban (osim u nekim slučajevima, npr. ako je zavisna rečenica duža ili jako odvojena).

“Otišli smo na izlet iako je padala kiša.” (bez zareza)

Ali:

“Otišli smo na izlet, iako smo znali da će biti loše vrijeme i da nećemo moći nigdje izaći.” (zarez jer je zavisna dulja i odvojena)

Najbolje, čitaj rečenicu naglas. Tamo gdje napraviš prirodnu pauzu, ide zarez.

Pogrešno Određivanje Vrste Zavisne Rečenice

Ovo se događa kad ne postaviš pravo pitanje prema zavisnoj rečenici.

Primjer:

“Rekao mi je da dolazi.”

Koja je vrsta zavisne rečenice?

Postavi pitanje:

“Rekao mi je” + što? → “da dolazi.”

Pitanje što? ukazuje na objektnu zavisnu rečenicu.

Ako ne postaviš pitanje, možeš pomisliti da je subjektna ili neka treća, i to je greška.

Savjet: Uvijek piši pitanje pokraj rečenice kad vježbaš. Tako ćeš automatski usvojiti logiku.

Vježbe i Trikovi za Brže Učenje

Gramatika se uči vježbanjem, ne čitanjem.

Koliko god pročitao teoriju, dok ne napraviš 20-30 rečenica sam, nećeš shvatiti pravu mehaniku.

Evo nekoliko praktičnih trikova koji zaista rade.

Trik 1: Napravi Kartice s Veznicima i Vrstama

Na jednoj strani kartice napiši veznik ili odnosnu zamjenicu: da, jer, ako, koji, gdje…

Na drugoj strani napiši vrstu zavisne rečenice koju uvodi i primjer.

Npr.:

Prednja strana: jer
Stražnja strana: Uzročna zavisna rečenica. Primjer: “Nisam izašao jer je bilo hladno.”

Prođi kroz kartice svaki dan prije spavanja. Za tjedan dana ćeš automatski prepoznavati veznike i vrste.

Trik 2: Čitaj Naglas i Prepoznaj Pauze (Gdje Ide Zarez?)

Kad vježbaš rečenice, čitaj ih naglas, polako.

Tamo gdje prirodno napraviš pauzu, najvjerojatnije ide zarez.

“Ako dođeš ranije [pauza] možemo ići u kino.”

Ovdje jasno čuješ pauzu poslije “ranije”, tu ide zarez.

“Ako dođeš ranije, možemo ići u kino.”

Ovo pomaže i da razumiješ strukturu rečenice, ne samo mehanički stavljaš zareze.

Trik 3: Vježbaj s Kratkim Rečenicama iz Omiljenih Pjesama ili Filmova

Uzmi stihove pjesme koju voliš ili repliku iz filma.

Npr. iz neke popularne pjesme:

“Kada te vidim, srce mi brže kuca.”

Raščlani:

• Predikat 1: vidim
• Predikat 2: kuca
• Veznik: Kada

Zavisna rečenica vremena: “Kada te vidim”

Glavna rečenica: “srce mi brže kuca.”

Ili iz filma:

“Ako želiš opstati, moraš biti pametan.”

• Zavisna rečenica uvjeta: “Ako želiš opstati”
• Glavna rečenica: “moraš biti pametan.”

Kad vježbaš s materijalima koji te zanimaju, učenje postaje zabavnije, i brže.