Kada procjenjujete zakonitost postupka, dobro ste došli ovdje.
Zakonitost se utvrđuje prema pravilu (zakon, pravilnik, ugovor), provjerom činjenica, namjere i iznimki (npr. samoobrana, nužda), te proporcionalnosti i sudske prakse; uzeti tuđu imovinu bez ovlasti je krađa osim kad postoji privola ili zakonita ovlast.
Ispitat ću primjere i sudske odluke koje to razjašnjavaju.
Pravopisna i gramatička osnova
Kad govorimo o riječi bespravno, nije trik nego logika: prefiks bez- + korijen pravno. Zato pišemo baš tako — a ne *bezpravno.
Zvuči dosadno? Nije. Fonetska pravila su poput prometnih znakova u jeziku: kad z sretne p, z se »utiša« u s zbog jednačenja suglasnika po zvučnosti. I to je sve, bez misterija.
Primjeri pomažu: besplatan, bespredmetan — isti mehanizam. Sjećam se kako sam u srednjoj ispravljao sastav, pa sam zbog tih sitnica izgubio bodove… Dobar rječnik rješava puno problema, ali ponekad je bolje razumjeti zašto nešto izgleda onako kako izgleda.
Savjet za pisanje: gledaj etimologiju, slušaj izgovor… i jednom tjedno provjeri rječnik. Radi brže, pišeš sigurnije.
Praktična primjena u rečenicama
Kad opereš riječ na korijen i prefiks, sve postane jasnije — kao kad pogledaš unutrašnjost sata prije nego ga pokušaš popraviti.
Pa tako: bez- + pravno daje *bespravno*, a z u bez– često se utiša u s pred p zbog jednačenja suglasnika po zvučnosti.
Ne moraš to pamtiti kao pravilo iz knjige; slušaš izgovor i pišeš kako čuješ.
Probaj ovu malu trostepenku u glavi:
1) razdvoji prefiks i korijen: bez- + pravno,
2) poslušaj kako zvuči: z → s pred p,
3) usporedi s poznatim riječima — besplatan, besposlen.
Meni se jednom dogodilo da sam napisao *bezprstan* umjesto *besprstan*… bolna lekcija.
Upiši to u naviku: prva provjera uvijek u uhu.
Najčešće greške i razlikovanje
Pišeš li ponekad *bezpravno* pa te ipak nešto potpuno zbuni? Nije sramota — i ja sam to prije znala krivo napisati… podsjeti me na ispravan put: prefiks bez- podliježe jednačenju suglasnika po zvučnosti. Znači, kad stane uz *pravno*, pjeva se i piše *bespravno* (z→s).
Greške najčešće nastanu kad gledamo samo plošno, grafeme, a ne čujemo izgovor. Zato se dogode oblici poput *bezprstan* — kreativno, ali pogrešno. Često vrijedi pravilo: bez- + korijen s nepodudarnim zvukom → prilagodi se izgovoru. Primjeri koji pomažu: besplatan, bespredmetan, besposlen.
Moj trik? Kad zapneš, izgovori naglas kombinaciju. Ili baci pogled u rječnik — uštediš vrijeme i izbjegneš sram pred urednikom. I da… glasovi odlučuju, ne samo slova.
