Na primjer ili “for example” — tražite praktično pravilo za publiku.
Koristite “for example” za isključivo engleske tekstove, “na primjer” za hrvatske ili dvojezične čitatelje; pazite na ulogu u rečenici (uvodna fraza ili zagrade) i držite stil dosljednim — kratko u bilješkama, duže za jasnoću u prozi.
Ja ću pokazati primjere i pomoći vam da odlučite prema kontekstu.
Pravopisna i gramatička osnova
Pravopisna dilema o razdvojenom, spojenom ili s crticom često je bliža stvarnosti nego što mislite — kao kad birate cipele za kišu i sunce u jednome danu.
Primjeri pomažu: “ne radi” i “ne želi” pišu se odvojeno; “nejasan” i “neuroznanost” pišu se spojeno; a “tabu-tema” i “top-model” zahtijevaju crtu.
Pravila se ne svode samo na memoriranje: značenje i gramatička uloga riječi odlučuju.
Ponekad imate izbor — “na primjer” ili “naprimjer” — ali ne očekujte da su sve dvojbe dopuštene.
Moj savjet iz prakse: provjerite rječnik, razmislite hoće li čitatelj zapeti na čitanju, pa onda budite dosljedni.
Nedosljednost više bode oči nego jedna pogreška…
Praktična primjena u rečenicama
Nakon kratkog objašnjenja o razlikama — vrijeme je da to primijenimo u rečenicama, bez filozofiranja. Kad uvodiš primjer u svakodnevnom tekstu, *na primjer* dva je sigurna, jasna opcija; čitatelj odmah zna što slijedi. Ako želiš brzi, sažeti ton, iskoristi *naprimjer* — zvuči kompaktno, skoro poput note na marginama.
Sjećam se kad sam pisao tekst o zagrebačkim tramvajima: koristio sam “na primjer” kad sam nabrajao rute, a “naprimjer” u kratkim bilješkama — radi. Malo eksperimentiraj: pročitaj naglas. Ako uspori čitanje, ostani pri dvije riječi. Ako klizi prirodno — jedna riječ je u redu.
Zaključak? Ne igra tu se jezgra, igra jasnoća. Probaj obje verzije; nema greške ako biraš prema ritmu rečenice.
Najčešće pogreške i razlikovanje
Ako me pitaš — i vjerojatno pitaš — ovo je jednostavnije nego što zvuči. “Na primjer” i “naprimjer” nisu bez veze u svačijeg rječniku, ali značenje i stil ih dijele kao dva susjeda koji piju kavu na različitim balkonima.
Kad slijedi imenica: piše se odvojeno. Primjer: “Na primjer, ova knjiga…” Jasno, zar ne?
Kad je fraza ustaljena, ljudi često skrate u jednu riječ: “naprimjer” čuješ u govoru, u bržim tekstovima, u naslovima.
Meni je jednom urednik vikao zbog malo krivo postavljenog “na primjer” — ne ugodiš uvijek pravilima, ali čitatelj primijeti ritam rečenice. Malo pažnje i sve sjeda na mjesto… kao da posložiš pločice u kuhinji.
