Blink ili flash — upravo to tražite.
Flash = jedan snažan trzaj svjetla (munja, fotoaparat); Blink = ponavljano paljenje-gasenje ili treptanje (slaba žarulja, oko); koristite “flash” za trenutni udar, “blink” za ritam i kontinuitet; pazite glagolske oblike (he flashed vs. he kept blinking).
I ja ću ponuditi praktičan test korak-po-korak.
Pravopisna i gramatička osnova
Kad govorimo o “bljesnuti” i “blijeskati”, nije tu mistika — više poput pravila o posudi za kavu: jednostavno znaš koja ide u rernu, koja u mikrovalnu. Bljesnuti je kratki, oštar potez; perfektivan je, pa korijen nosi kratko “je” — zato pišemo bljesak, a ne blijesak.
Blijeskati zvuči duže, ponavljajuće… kao žarulja koja treperi u hodniku. Imperfektivno je, drži “ije” da označi trajanje ili ponavljanje.
Meni je jednom prijatelj na kavi pomiješao oboje u tekstu — urednik je samo podcrtao i poslao osmijeh s komentarom: “Ne, nije isti ritam.” To pomaže: zamislite ritam glagola kao bubanj — kratki takt protiv valjanog, dugog mahanja.
Zaključak? Kad sumnjate, osjetite postupak radnje: kratko = bljesnuti/bljesak, dugo/ponovljeno = blijeskati/blijesci. Simple.
Praktična primjena u rečenicama
Kad govorimo o tim brzim sjajnim trenutima, najbolje je početi od značenja — ono odlučuje oblik glagola. Ako nešto traje tren, odskoči i nestane, pišemo bljesnuti: bljesnem, bljesnuo, bljesak. Primjer? “Na nebu se bljesnuo munjevit plamen.” Jednostavno, jasno, jednokratno.
A kad svjetlo titra, pa kao da ne može stati — tu dolazi blijeskati. Lampica koja treperi cijelu noć? Blijeskala je. Razlika je praktična: bljesnuti je kao vatromet; blijeskati je kao staro svjetlo na brodu koje ne da mira.
Savjet iz prakse: kad pišete, zamislite ritam događaja — jedne sekunde ili niz sekvenci. To će vam odmah reći hoćete li upotrijebiti bljesnuti ili blijeskati.
Najčešće greške i razlikovanje
Pazi — često se sjebemo na dva načina: miješamo aspekte ili presuđujemo po zvuku.
Je li riječ bljesnuti ili blijeskati? Nije isto.
Ja sam jednom napisao *blijesnuo* u e-mailu uredniku… i dobio korekciju. Sramota? Malo. Pouka? Velika.
Bljesnuti je perfektivan: korijen je bljesn-, zato dobiješ oblike poput *bljesnem*, *bljesnut ću*, *bljesnuo*. Jedan tren, brzi sjaj.
Blijeskati je imperfektivno: u korijenu ima *ije* — to je radnja koja se ponavlja ili traje. Dakle: *blijeska*, *blijeskam*. Druga priča.
Imamo i imenicu *bljesak* — znači trenutak, iskra… pa čak i vojna operacija (da, takav termin postoji).
Savjet iz prve ruke: odluči što želiš reći — trenutni bljesak ili dugotrajno blijeskanje — pa prema tome biraj. Mnogo manje ispravki poslije.
