Izgovor tvoje pitanje o izboru oblika izgovorit ćemo/izgovoriti ćemo/izgovorićemo je točan.
Izgovorit ćemo — standardno i preporučeno u pisanju kad pomoćni glagol stoji prije infinitiva; izgovorit ćemo često u govoru i novinarstvu kao skraćeni, prirodniji oblik; izgovorićemo (s palatalnim ć) smatra se neformalnim i rjeđe prihvaćenim.
I dalje mogu dati primjere i pravila upotrebe.
Pravopisna i gramatička osnova
Pravopisna i gramatička osnova? Razgovor za kavu, ali o stvarima koje nas svaki dan zezaju u pisanju. Kad vidite „ne” uz glagol — piše se odvojeno: ne radim. Kad je u imenici, lijepi se: nerad. Jednostavno, ali često zavarava.
Buduće vrijeme zna biti lukavo. Ako stojite ispred infinitiva, skratite ga: izgovorit ćemo — zvuči prirodno, kao kad brzo platite kavu. Obrnuto — kad ide prvo ću, vraća se puni infinitiv: ću izgovoriti. Dakle: redoslijed odlučuje.
Malo pravila, puno prakse. Ja sam pogriješio — napisao „neću raditi” kad sam mislio „ne radim” i naišao na podsmijeh urednika. Što pomaže? Čitati glasno, slušati ritam rečenice… i, naravno, paziti gdje stoji ne i infinitiv.
Praktična primjena u rečenicama
Kad pišeš praktične rečenice, pazi na položaj pomoćnog glagola jer sitnica može zvučati neprofesionalno — i često zvuči.
Ako pomoćnik dolazi nakon infinitiva, skraćeni oblik bez -ti je standard: izgovorit ćemo, radit ćemo, vidjet ćeš. Tako to rade novinari koji žele brz, čist stil.
Ako pomoćnik prethodi, puni oblik ostaje prirodan: ću izgovoriti, će raditi. Jednostavno, zar ne?
Savjet iz prakse: prije slanja teksta provjeri red riječi. Kad žuriš nakon kopiranja iz bilježnice ili s mobitela (znam, svi to radimo), lako ostane “izgovoriti ćemo” — fušeraj koji čitatelj osjeti.
Ja sam to jednom napravio u članku o malim kafićima i urednik mi je vratio s komentarom: “Zvoni… ne zvuči prirodno.” Naučena lekcija.
Pravila su jasna, primjena jednostavna. Promijeni red, promijeni oblik. I tekst dobije ritam.
Najčešće greške i razlikovanje
Najčešće greške? Dolaze iz tempa govora koji prenesemo u pisanje.
Kažemo “izgovoriti ćemo” jer u govoru spojimo riječi — ali pravilo hrvatskog standarda traži skraćeni infinitiv prije pomoćnog glagola: ispravno je izgovorit ćemo. Kad pomoćnik stoji poslije, vrijedi puni infinitiv: ću izgovoriti.
Pogreške su često banalne: miješanje vrsta riječi (glagol nasuprot imenici) i navika spajanja.
Sjetite se ovako… ritam rečenice diktira oblik. Ako prije pomoćnog ide neza naglašeni infinitiv — skratite ga (radit ćemo, učinit će). Ako pomoćnik dolazi prije — koristite puni infinitiv (ću raditi).
Mali trik koji mi pomaže: pročitam naglas. Ako zvuči kao jedan slog, skratite. Ako ima prirodni naglasak prije pomoćnika, pišite puni. Radi u praksi — i štedi ispravljanje.
