To Pour Out or to Pour?

by Marria Beklavac

Točim li ili izlijevam: jasno pitanje o značenju.

“Pour” znači ulijevati tekućinu u nešto (uliti kavu u šalicu); “pour out” znači isprazniti ili izliti iznutra van (izliti talog ili iščetkati emocije). Razlika je u smjeru i svrsi: “pour” usmjeren na punjenje, “pour out” na ispražnjavanje ili izražavanje.

Ja ću nastaviti s primjerima i pravilima za jasnoću.

Pravopisna i gramatička osnova

Kad se pitamo kada pisati /ije/, a kada /je/, najbolje je slušati — ali ne samo u glavi, nego i na jeziku. Bijel, mlijeko, cvijet imaju onu dugu, pjevnu notu: /ije/. Čovjek, djed, medvjed skrate zvuk — /je/.

Ipak, pravilo ima pukotina: riječ rječnik piše se s /je/, iako nekima zvuči produženo. I ja sam to prvi put pobrk’o dok sam popravljao školsku zadaću… pa znam kako zvuči konfuzija.

Kako se snaći? Slušaj oblik, usporedi srodne riječi i zapamti česte iznimke. Fonetska duljina pomaže — kao kad razlikuješ espresso od filter kave; sitna razlika, a odlučuje cijelu stvar. Vježba i izloženost rade posao: čitaj lokalne novine, slušaj radio, gledaj natpise… i greške će se ponekad dogoditi — pa što, i to uči.

Praktična primjena u rečenicama

Kad treba praktično primijeniti pravilo o /ije/ i /je/ u rečenicama, ponašaj se kao detektiv jezika. Pogledaj kako riječ zvuči — ako slog vuče na dulje, često je /ije/ (bijel, mlijeko). Provjeri srodne oblike: ponekad promjena duljine mijenja i značenje — slijedeći vs. sljedeći znače različito. Ako zapne, otvorim rječnik ili tražim u HNK korpusu; to mi štedi rasprave s kolegama.

Mali trik: napiši rečenicu naglas, kao da recitiraš — uho često odluči bolje od pravila. I vježba pomaže; čitanje novina (N1, Večernji) i pisanje kratkih tekstova ubrzava pamćenje. Da, bit će iznimaka. Kad sumnja ostane, pogledaj izvor — bolje jedno brzo provjeravanje nego dani neizvjesnosti.

Najčešće greške i razlikovanje

Nakon praktičnih savjeta o slušanju i provjeri riječi, autor skreće pažnju na najčešće kikseve — i to bez filozofiranja.

Često zapne u duljini sloga: /ije/ protiv /je/ — i tu nas tradicija zna zavarati jer etimologija ponekad nalaže /ije/. Pravilo dolazi s iznimkama: bijel vs čovjek; rječnik je tu kao mala opomena kad sumnjate.

Tonalitet? Ma razlikuje sve — slijedeći i sljedeći nisu isto, slušajte kako zvuči u rečenici.

Moj praktičan savjet: dvostruko provjerite — prvo slušanje govornika, pa rječnik. Kad sam početnik bio na radiju, jednom sam izgovorio blagdana Tijelova krivo; kolega me ispravio i ostao mi taj osjećaj u uhu… Malo strpljenja i pažnje riješi više problema nego rječnik sam.

Moglo bi vam se svidjeti