Suprug ili muškarac — tražite jasnoću za stil i ton.
“Suprug” označava pravnu, bračnu ulogu i povezana očekivanja; “muškarac” ističe osobu, identitet i osobine. U formalnim dokumentima koristite “suprug”; u književnim ili opisnim kontekstima često je prikladniji “muškarac”. Izbjegavajte stereotipe i brisanje partnera izvan braka.
Ispitat ću primjere i pravne izvore dalje.
Pravopisna i gramatička osnova
Kad pijemo kavu i padne tema o gramatici, jednom rečenicom: instrumental od muž nije *mužo* ni neko čudno pravilo iz rječnika za začas — to je mužem.
Čuje se u govoru, piše se u standardu, i vrijedi za slične riječi: konj → konjem, mulj → muljem.
Ponekad ljudi miješaju s oblikom -om (psom), pa nastane zbrka. Kako to riješiti? Vježba. Nabaci rečenice koje osjeteš na jeziku — “idem s mužem u trgovinu”, “bez konjem? ne ide” — i osjetit ćeš obrazac.
Mala anegdota: jednom sam u razgovoru rekao *mužo* i prijatelj me ispravio — svi su se nasmijali, ali sam zapamtio.
Jezik oprašta, ali navike krivo uče. Pa, kad sljedeći put središ poruke, sjeti se: mužem. I možda odsviraš čuti kako to zvuči — blago, prirodno, standardno.
Praktična primjena u rečenicama
Kad se kaže pravilno — mužem — najbolje je odmah skočiti u primjere. Ne filozofirati.
Slučajevi koji pogađaju svakodnevicu: kako zvuči kad pričate o društvu, o putovanjima, ili u kratkim replikama kad odgovarate u razgovoru.
Sa svojim mužem pijem jutarnju kavu na balkonu… tišina, šuštanje prometnog grada dolje.
Odlazak na put s mužem — karta u ruci, ruksak na ramenu, osjećaj da vas netko prati, ne u smislu zaštite, već kompanjona za muke i smijeh.
U razgovoru: “Idem sada, nalazim se s mužem” — prirodno, konverzacijski, bez pompoznosti.
Mali trik: kad misliš na pratnju ili odnos, koristit ćeš mužem; kad želiš naglasiti vlasništvo, koristit ćeš drugačije konstrukcije. Probaj izgovoriti rečenice naglas — osjeti razliku.
Najčešće greške i razlikovanje
Ako si ikad zapela kod “s/sa”, nisi jedina. Meni se dogodilo dok sam tipkala poruku — ispalo je “s muža” i odmah sam pomislila: što? Ne zvuči dobro. Pravilno je “s mužem” (instrumental jedn.); “muža” ide u genitiv/akuzativ, pa nema mjesta nakon prijedloga s/sa.
Mala praksa pomaže. Probaj par fraza naglas: “Otišla sam s mužem“, “Razgovarala sam s mojim mužem”… Osjeti razliku. I da, oba oblika su moguća prije suglasnika — *sa mužem* nije pogrešno, ali u govoru često čuješ kratak *s mužem*. Kao kad pričaš o psu: *s psom* — ista logika, isti nastavak -om.
Ako voliš trikove: povezivanje s instrumentalom (psom, stolom, mužem) brzo razbija sumnje.
