Burn ili to burn? Jasno ste na pravom mjestu za pravilnu upotrebu.
Koristite osnovni glagolski oblik koji odgovara subjektu i vremenu za tvrdnje (on gori, oni su spalili), a infinitiv “to burn” za upute, svrhe ili rizike (rizik to burn) — važno u pravnim tekstovima, izvještajima i priručnicima; provjeravajte slaganje i glas (pasiv/agresiv).
Nastavit ću s jednostavnim testovima i primjerima.
Pravopisna i gramatička osnova
Pri kavi: riječ o glagolu nagorjeti — kratko i korisno, bez žvrljanja. Standardni oblik je *nagorjeti* i najčešće znači “oštećenje vatrom”. Često ćete čuti i varijante; nijanse se kriju u obliku, ne u čudnoj magiji.
Prezent: nagorim, nagoriš, nagorimo…
Prošli: nagorjeh.
Particip: nagorjeli / nagorjele.
Budući (kolokvijalno): nagorjet ću.
Malo povijesti? Dolazi iz praslavenskog/staroslavenskog kruga — to objašnjava zašto ponekad zapne u memoriji. I da, varijante iskaču u određenim vremenima; nije greška kojoj se treba praviti drame, ali pazi u formalnom tekstu.
Savjet prijatelja koji piše novinske tekstove: drži se standarda kad ide u tisak, a u kolumni možeš eksperimentirati… Ako sam pogriješio pa si primijetio drukčiji oblik u lokalnom govoru — reci. Volim kad me isprave.
Praktična primjena u rečenicama
Ako trebaš praktično koristiti glagol nagorjeti, nema puno misterije — ali ima zamke. U formalnim tekstovima koristi standardni oblik: nagorjeti; od toga su prezent nagorim, nagoriš, nagorimo, prošlo nagorjeh, particip nagorjeli/nagorjele.
U govoru, naročito u kvartovima i lokalnim kafićima, čut ćeš i varijante koje žive svoj život… nisu uvijek pogrešne, ali u službenom izvješću nemoj riskirati.
Primjeri koji rade: “Papir je nagorjeo.” “Odjeća je nagorjela.” “Ako se nagorim, prijavit ću štetu.” Kratko i jasno — označi vrijeme i subjekt.
Osobno sam jednom prijavio štetu pa sam zbog neodretnog glagola izgubio pola vremena; od tad uvijek pišem precizno. Ugovori, izvještaji, press-ovi — drže se standarda.
Najčešće pogreške i razlikovanje
U praksi ljudi najčešće zapnu kod izbora oblika — posebno oko standardnog nagorjeti i njegovih varijanti. Nagorjeti je standardni infinitiv; u pisanju su bez sumnje ispravni oblici kao nagorim, nagoriš, nagorimo i prošli nagorjeh.
U govoru, pak, susrećemo prirodne varijante koje zvuče dobro… ali u službenom tekstu mogu pasti na ispitu.
Primjeri pomažu: kad pišete izvještaj ili službeni mail, držite se nagorim/nagoriš; u razgovoru s kolegom na kavi možete lako reći nagore. Česte zamke? Participni nesklad — “nagorjela” vs. “nagorjeli” zna zbuniti, pa i miješanje vremena u rečenici.
Moj savjet iz prakse: provjerite subjekt i složite oblik prema rodu i broju. Malo pažnje — i riješit ćete većinu zamki.
