Kad otvoriš udžbenik hrvatskog jezika i naletiš na riječ “sibilarizacija”, vjerojatno ti se zavrti u glavi. Nije riječ o čaroliji niti o nekoj tajanstvenoj formuli – radi se o nečemu što stalno koristiš u govoru, često i ne razmišljajući o tome. Svatko tko je u školi naučio deklinirati imenicu “ruka” i primijetio da u dativu kažemo “ruci” (a ne nemoguće *”ruki”), već je u dodiru sa sibilarizacijom.
Sibilarizacija je glasovna promjena u kojoj se suglasnici k, g i h mijenjaju u c, z i s kada se nađu ispred samoglasnika i (ponekad i e). Na primjer, “ruka” postaje “ruci” u dativu, “noga” postaje “nozi”, a “muha” postaje “muhi”. Ova promjena utječe na deklinaciju imenica i pridjeva te tvorbu riječi.
Cilj ovog teksta je razjasniti sibilarizaciju do te mjere da više nikad ne zapneš pri pisanju testa ili domaće zadaće – sve što ti treba jest nekoliko pravila, hrpa praktičnih primjera i malo vježbe da stvari sjednu na svoje mjesto.
Što Je Sibilarizacija i Zašto Ti Je Važna?
Kratka Definicija Bez Kompliciranja
Sibilarizacija je glasovna promjena – možeš ju zamisliti kao automatski proces u jeziku koji se dogodi kad određeni suglasnici dođu u kontakt s određenim samoglasnicima. Konkretno, suglasnici k, g i h mijenjaju se u c, z i s kada ispred njih dođe samoglasnik i (rjeđe e).
Recimo da imaš imenicu “ruka”. U nominativu je sve jasno – “ruka”. Ali kad želiš reći “prema ruci” (dativ jednine), osnova “ruk-” dolazi u situaciju da iza nje ide nastavak “-i”. To stvara kombinaciju “k + i”, a tu se aktivira sibilarizacija: k prelazi u c i dobivaš oblik “ruci”.
Isto vrijedi i za druge primjere: “noga” → “nozi”, “muha” → “muhi”. Vidiš obrazac? Sve se svodi na to da hrvatski jezik iz nekih fonetskih razloga ne voli kada se k, g ili h spoje direktno s i. Umjesto toga, kreira mekše, šuštave glasove – sibilante.
Gdje Ćeš Susreti Sibilarizaciju u Školi i Životu
U školi ćeš sibilarizaciju najčešće vidjeti pri deklinaciji imenica, posebno u dativu, lokativu i vokativu jednine. To su oni padežni oblici gdje tipično dodaješ nastavak s “i” (npr. “ruci”, “nozi”, “djevojci”).
Osim toga, sibilarizacija se pojavljuje i kod:
- Tvorbe umanjenica (deminutiva): “ruka” → “ručica”, “noga” → “nožica”
- Pridjeva: “visok” → “visoci” (lokativ množine), “kratak” → “kratci”
- Glagolskih oblika: “peći” → “pečem”, “reći” → “reci” (imperativ)
U svakodnevnom životu, kad pišeš SMS prijatelju ili sastavak učitelju, sibilarizacija radi u pozadini. Možda ne razmišljaš svjesno o njoj, ali ako napišeš “Dođi k moji ruki”, odmah ti zvuči čudno – tvoj “jezični osjećaj” traži “ruci”. To je zapravo sibilarizacija na djelu.
U testovima i ispitima iz hrvatskog jezika redovito dobivate zadatke tipa: “Napiši imenicu ___ u dativu jednine” ili “Dekliniraj pridjev ___”. Ako ne poznaješ pravilo sibilarizacije, lako možeš napraviti grešku. S druge strane, kad ga jednom savladaš, automatski ćeš sve oblike pisati ispravno.
Osnove: Koji Suglasnici Sudjeluju u Sibilarizaciji?
Suglasnici k, g, h – Tvoji ‘Početni’ Glasovi
Da bi došlo do sibilarizacije, prvo moraju postojati suglasnici k, g ili h na kraju osnove riječi. Ovi glasovi su tvoj polazni materijal – bez njih nema sibilarizacije.
Primjer: u imenici “ruka”, osnova je “ruk-“, što završava na k. U imenici “noga”, osnova je “nog-” (završava na g), a u imenici “muha”, osnova je “muh-” (završava na h).
Zašto baš ti glasovi? Fonetski gledano, k, g i h su zadnjonepčani suglasnici – obrazuju se straga u ustima. Kad dodaš prednji samoglasnik poput i, jezik se pomiče naprijed i kombinacija postaje neudobna za izgovor. Zato jezik “prilagodi” suglasnike i pretvori ih u mekše, prednje glasove – sibilante.
Sibilanti c, z, s – U Što Se Mijenjaju
Sibilanti su suglasnici koji imaju šuštav, “sičav” zvuk. U sibilarizaciji, svaki od početnih glasova ima svog “para”:
- k → c
- g → z
- h → s
Ova shema je fiksna i nikad se ne mijenja. Zapamti je kao formulu:
k → c
g → z
h → s
Znači, ako vidiš “k + i”, automatski piši “c + i”. Ako vidiš “g + i”, piši “z + i”. Ako vidiš “h + i”, piši “s + i” (ili ponekad “h” ostaje, ali to ćemo razjasniti kasnije kod izuzetaka).
Kako Prepoznati Kada Dolazi Do Promjene
Promjena se aktivira pod jednim uvjetom: iza suglasnika k, g ili h mora doći samoglasnik i (rjeđe e).
Dakle, cijeli trik je u tome da identificiraš:
- Osnovu riječi (dio prije nastavka)
- Zadnji suglasniku osnove (je li to k, g ili h?)
- Prvi glas nastavka (je li to i ili e?)
Ako su sva tri elementa prisutna, imaš sibilarizaciju.
Primjer analize:
- Riječ: “ruka” → Dativ jednine = “ruk-” + “-i”
- Osnova završava na k
- Nastavak počinje sa i
- Rezultat: k + i = ci → ruci
Slično:
- “noga” → “nog-” + “-i” = g + i = zi → nozi
- “muha” → “muh-” + “-i” = h + i = si ili ostaje “hi” (ovisno o pravilu) → muhi (ovdje h ostaje zbog specifičnog izgovora, ali tehnički se radi o sibilarizaciji u smislu promjene glasa h)
Kod imenice “muha”, nastavak “-i” dolazi nakon “h”, ali izgovor i pisanje ostaju “muhi” jer promjena h→s nije uvijek doslovna (u nekim padežima h ostaje ili se prilagođava). To je jedan od manjih izuzetaka koji se uči po navici.
Pravilo Sibilarizacije: Tri Jednostavna Koraka
Korak 1: Pronađi Suglasnike k, g ili h Na Kraju Osnove
Prvo što trebaš je odrediti osnovu riječi – to je dio koji ostaje isti kroz sve oblike (ili se mijenja minimalno). Osnovu možeš pronaći tako da skineš padežne nastavke.
Primjer: Ako imaš imenicu “djevojka”, osnova je “djevojk-” (nominativ “djevojka” minus “-a”). Vidiš da osnova završava na k. To je tvoj signal.
Druga ilustracija: “knjiga” → osnova “knjig-” (završava na g).
“snaha” → osnova “snah-” (završava na h).
Korak 2: Provjeri Dolazi Li Iza Njih Samoglasnik e ili i
Sad pogledaj koji nastavak dodaješ. U dativu i lokativu jednine ženskih imenica, nastavak je obično “-i”. U vokativu također često dobivaš “-i” ili “-e”.
Primjer: Dativ od “djevojka” = osnova “djevojk-” + nastavak “-i”. Dakle, imaš situaciju k + i.
Ako nastavak počinje s nekim drugim glasom (npr. “-a”, “-u”, “-om”), sibilarizacija se ne događa. Zato je ključno prepoznati upravo “i” ili “e”.
Korak 3: Zamijeni Prema Shemi (k→c, g→z, h→s)
Kad si identificirao da imaš k, g ili h + i (ili e), primijeni shemu zamjene:
- k → c
- g → z
- h → s (uz napomenu da ponekad h ostaje, ovisno o slučaju)
Praktična primjena:
| Osnova | Nastavak | Suglasnik + samoglasnik | Rezultat |
|---|---|---|---|
| djevojk- | -i | k + i | djevojci |
| knjig- | -i | g + i | knjizi |
| snah- | -i | h + i | snasi |
Da, u slučaju “snaha” → “snasi” vidiš da h prelazi u s. To je klasičan primjer sibilarizacije.
Brza provjera: Kad god pišeš neki padežni oblik i skužiš da ti osnova završava na k/g/h, a dodaješ “-i”, automatski primijeni ovu shemu. Nema greške.
Sibilarizacija u Deklinaciji Imenica
Dativ, Lokativ i Vokativ Jednine – Gdje Se Najčešće Javlja
U deklinaciji imenica, sibilarizacija je najvidljivija u dativu, lokativu i vokativu jednine ženskih imenica. To su padeži u kojima se najčešće dodaje nastavak “-i”.
Dativ jednine:
“Dajem knjizi (knjiga), djevojci (djevojka), muhi (muha).”
Lokativ jednine:
“Pričam o ruci (ruka), o nozi (noga), o snasi (snaha).”
Vokativ jednine:
“Hej, djevojko.” → ovdje nema sibilarizacije jer nastavak je “-o”, ali u nekim slučajevima gdje se javlja “-i”, sibilarizacija može nastupiti.
Kod muških i srednjih rodova situacija je rjeđa, ali i dalje postoji. Npr. kod pridjeva u lokativu množine muškog roda: “u visokim zgradama” → “visok” + “-im” ne izaziva sibilarizaciju, ali “visok” + “-i” (u nekom drugom kontekstu) bi.
Primjeri Sa Svakodnevnim Riječima (ruka, noga, muha, djevojka)
Uzmimo četiri najpoznatija primjera koja se ponavljaju u udžbenicima:
- ruka → dativ: ruci
Osnova “ruk-” + nastavak “-i” = k + i = ci → ruci
- noga → dativ: nozi
Osnova “nog-” + nastavak “-i” = g + i = zi → nozi
- muha → dativ: muhi
Osnova “muh-” + nastavak “-i” = h + i = hi (ovdje h ostaje u pisanju, ali fonetski se promjena osjeća)
- djevojka → dativ: djevojci
Osnova “djevojk-” + nastavak “-i” = k + i = ci → djevojci
Ovi primjeri su ti “tестni klasici” – sigurno ćeš ih vidjeti na provjeri znanja.
Tablica: Prije i Poslije Sibilarizacije
Ovo je brza referenca koju možeš zaliepiti kraj monitora (ili si screenshotati):
| Nominativ (prije) | Dativ (poslije sibilarizacije) | Promjena |
|---|---|---|
| ruka | ruci | k → c |
| noga | nozi | g → z |
| muha | muhi | h → h (izuzetak) |
| djevojka | djevojci | k → c |
| knjiga | knjizi | g → z |
| snaha | snasi | h → s |
Kod “muha”, tehnički gledano “h” ostaje “h” u pisanju (jer “muhi” zvuči prirodno), ali u nekim dijalektima ili starijim oblicima može se čuti i “musi”. Za školske potrebe, zadrži “muhi”.
Zapamti: kada god vidoš osnovu koja završava na k/g/h i dodaješ “-i”, primijeni sibilarizaciju prema shemi. To je najsigurniji način da ne pogriješiš.
Sibilarizacija u Deklinaciji Prideva
Kada Se Mijenjaju Pridjevi (visok, kratak, sladak)
Pridjevi se dekliniraju slično imenicama, pa se i kod njih pojavljuje sibilarizacija. Najčešće ćeš ju susresti u lokativu jednine i množine te u dativu jednine kod određenih oblika.
Primjer: Pridjev “visok” (muški rod).
U lokativu jednine: “o visokom” (bez sibilarizacije jer nastavak je “-om”).
Ali u lokativu množine: “u visokim” – ovdje osnova “visok-” + nastavak “-im” ne izaziva sibilarizaciju jer nema direktne kombinacije k+i (nastavak “-im” se tretira drugačije).
Međutim, kad se pridjevi koriste u određenim oblicima gdje dolazi do k/g/h + i, tu nastupa promjena:
- “visok” → “visoci” (npr. u nominativu množine muškog roda kada se radi o određenom obliku)
- “kratak” → “kratci”
- “sladak” → “slatci”
Napomena: Ovdje dolazi do toga da se osnova “visok-” + nastavak “-i” pretvara u “visoci”. Slično, “kratak” + “-i” = “kratci” (k→c). Ovo su oblici koje učiš kad vježbaš punu deklinaciju pridjeva.
Usporedba Muških, Ženskih i Srednjih Rodova
Muški rod:
- nominativ jednine: visok
- lokativ jednine: visokom (bez sibilarizacije)
- nominativ množine (određeni oblik): visoci (sibilarizacija: k→c)
Ženski rod:
- nominativ jednine: visoka
- dativ/lokativ jednine: visokoj (osnova “visok-” + “-oj”, nema direktno k+i, ali u nekim oblicima može doći do sibilarizacije)
Srednji rod:
- nominativ jednine: visoko
- lokativ jednine: visokom
Kod pridjeva, sibilarizacija je malo kompleksnija jer ovisi o tome koristiš li neodređeni ili određeni oblik, te o rodu i padežu. Ali osnovno pravilo ostaje isto: kad god osnova završava na k/g/h i dolazi nastavak s “i”, primijeni sibilarizaciju.
Praktičan primjer:
- “Imam kratke prste.” (nominativ množine, nema sibilarizacije jer nastavak je “-e”)
- “Pričam o kratcim prstima.” (lokativ množine, “kratak” + “-im” daje “kratcim”, gdje se k→c)
Ovaj oblik “kratcim” je rezultat sibilarizacije (k→c) + nastavka “-im”.
Za testove, najvažnije je da prepoznaš kada osnova pridjeva ima k/g/h i kada se dodaje nastavak koji počinje s “i”. U tim slučajevima primijeni pravilo bez razmišljanja.
Sibilarizacija u Tvorbi Riječi
Deminutivi i Zdrobice (ruka → ručica, noga → nožica)
Deminutivi su umanjenice – riječi koje koriste sufikse poput -ica, -ić, -ice da izraze nešto malo, slatko ili voljeno.
Kad tvoriš deminutiv od imenice čija osnova završava na k/g/h, opet se aktivira sibilarizacija:
- ruka → ručica
Osnova “ruk-” + sufiks “-ica” = “ruk” + “i” → k+i = c → ručica
- noga → nožica
Osnova “nog-” + sufiks “-ica” = “nog” + “i” → g+i = z → nožica
- knjiga → knjižica
Osnova “knjig-” + sufiks “-ica” = “knjig” + “i” → g+i = z → knjižica
- djevojka → djevojčica
Osnova “djevojk-” + sufiks “-ica” = “djevojk” + “i” → k+i = c → djevojčica
Ovi oblici su ti svakodnevni – koristiš ih kad govoriš o “ručici”, “nožici”, “knjižici”. Bez sibilarizacije bi zvučalo nemoguće (*”rukica”, *”nogica” – ne, hvala).
Glagoli i Glagolski Oblici (peći → pečem, reći → reci)
Glagoli također mogu imati sibilarizaciju, posebno u imperativu i u prezentskim oblicima gdje osnova završava na k/g/h, a nastavak počinje s “e” ili “i”.
Primjer: peći
- Infinitiv: peći (osnova “pek-/peč-“)
- lice jednine prezenta: pečem
Osnova “pek-” + nastavak “-em” = k+e → č (jotacija/palatalizacija, slična promjena sibilarizaciji)
- Imperativ 2. lice jednine: peci
Osnova “pek-” + nastavak “-i” = k+i = c → peci
Primjer: reći
- Infinitiv: reći (osnova “rek-/reč-“)
- Imperativ 2. lice jednine: reci
Osnova “rek-” + nastavak “-i” = k+i = c → reci
Primjer: teći
- Infinitiv: teći (osnova “tek-/teč-“)
- lice jednine prezenta: tečem
- Imperativ: teci
Ovdje je važno napomenuti da se kod glagola ponekad susreću i jotacija i palatalizacija – glasovne promjene koje su slične sibilarizaciji, ali se događaju u drugim kontekstima (npr. kad dolazi glas j ili “e” iz drugog razloga). Za potrebe učenja, dovoljno je zapamtiti da osnove koje završavaju na k/g/h mogu mijenjati oblik ovisno o glasovima koji slijede.
Najčešće Greške i Kako Ih Izbjeći
Zaboravljanje Sibilarizacije Kod Poznatih Riječi
Česta greška je da učenici automatski “presumiraju” oblik bez primjene pravila. Na primjer, znaju da je nominativ “ruka”, pa u dativu intuitivno pišu “ruki” umjesto “ruci”.
Zašto se to događa? Jer nismo svjesni da osnova “ruk-” završava na k, i da se dodavanjem “-i” aktivira sibilarizacija.
Kako izbjeći: Svaki put kad pišeš padežni oblik, zaustavi se na trenutak i provjeri:
- Završava li osnova na k, g ili h?
- Dodajem li nastavak koji počinje s “i” ili “e”?
- Ako da, primijeni sibilarizaciju.
Ovo će ti postati automatizam nakon par vježbi.
Miješanje Sa Jotacijom i Drugim Glasovnim Promjenama
Sibilarizacija nije jedina glasovna promjena u hrvatskom jeziku. Postoje još:
- Jotacija (promjena suglasnika ispred glasa j: d→đ, t→ć, s→š, z→ž, st→šć, zd→žđ)
Primjer: “loviti” → “lovac” + “-j-” → “lovac” + sufiks → može doći do promjene
- Palatalizacija (promjena suglasnika ispred prednjih samoglasnika, slična sibilarizaciji ali se odnosi na druge kontekste)
Lako je zamijeniti ove promjene. Na primjer, kod glagola “peći” → “pečem”, promjena k→č tehnički je rezultat jotacije/palatalizacije, a ne čiste sibilarizacije (iako se efekt poklapa).
Kako razlikovati:
- Sibilarizacija: k/g/h + i/e → c/z/s (kod deklinacije imenica, pridjeva, tvorbe deminutiva)
- Jotacija: različiti suglasnici + j → promjena u mekše glasove
- Palatalizacija: širi termin za promjene suglasnika ispred prednjih samoglasnika
Za školsku razinu, dovoljno je fokusirati se na sibilarizaciju kao zasebnu pojavu i zapamtiti njezinu shemu (k→c, g→z, h→s).
Kada Sibilarizacija NE Dolazi – Izuzeci Koje Moraš Znati
Postoje situacije u kojima se sibilarizacija ne provodi, iako bi se teoretski mogla očekivati:
- Kada nastavak ne počinje s “i” ili “e”:
Primjer: “ruka” → genitiv “ruke” (nastavak “-e”, ali nije “i”, pa nema sibilarizacije u tom obliku)
- Kod nekih imenica koje imaju posebne oblike:
Primjer: “baka” → dativ “baki” (ne *”baci”), jer se u nekim riječima osnova ne mijenja ili se tretira kao izuzetak.
Slično, “vaga” → dativ “vagi” (ne *”vazi”).
Ovo su iznimke koje se uče po navici.
- Kod imena stanovnica:
Primjer: “Ličanka” → dativ “Ličanki” (ne *”Ličanci”).
Ova pravila su kompleksnija i odnose se na specifične kategorije riječi.
- Kod nekih posuđenica ili stranih riječi:
Ako riječ nije originalno hrvatska ili se sklanja po stranom uzoru, sibilarizacija možda neće biti primjenjena.
Savjet: Za izuzetke, najbolje je naučiti najčešće primjere napamet. U testovima se obično ne postavljaju pitanja o rijetkim iznimkama – fokus je na standardnim primjerima poput “ruka”, “noga”, “djevojka”.
Praktične Vježbe i Trikovi Za Brže Učenje
Brzi Test: Prepoznaj Trebaju Li Riječi Sibilarizaciju
Ovo je jednostavna vježba koju možeš napraviti sam ili s prijateljem. Uzmi listu imenica i pokušaj odrediti njihov dativ jednine:
- ruka → ?
- knjiga → ?
- muha → ?
- djevojka → ?
- baka → ?
- vrata → ?
Odgovori:
- ruci (k→c)
- knjizi (g→z)
- muhi (h ostaje)
- djevojci (k→c)
- baki (izuzetak, k ostaje)
- vratima (množina, drugačija deklinacija)
Ovakve mini-testove možeš si kreirati sam. Samo uzmi bilo koju imenicu iz udžbenika, pogledaj završava li osnova na k/g/h, i pokušaj deklinirati.
Mnemotehnike i Pamtljive Rečenice
Mnemotehnika ti pomaže da zapamtiš pravilo kroz asocijaciju ili ritam. Evo par ideja:
“Kad Glas Ide → Sibilant Stiže.”
Ova rečenica ti govori: Kad Glas (k, g, h) Ide (+ samoglasnik i) → Sibilant Stiže (c, z, s).
“K postaje C, G postaje Z, H postaje S – to je lako, ne brini se.”
Rima ti pomaže da zapamtiš shemu.
Vizualna asocijacija:
Zamisli da su k, g, h “tvrdi” blokovi (pravougaonici), a c, z, s “mekani” valovi. Kad dodaš “i” (koji je “mekan” samoglasnik), tvrdi blokovi se pretvaraju u valove.
Koristi onu tehniku koja ti najbolje odgovara – svatko ima svoj stil pamćenja.
Kako Vježbati Sa Prijateljima ili Roditeljima
Učenje je lakše kad nije dosadno. Evo par igara:
1. Brzinsko dekliniranje:
Prijatelj ti daje imenicu, ti moraš što brže reći dativ. Tko pogriješi, gubi bod.
2. Sibilarizacijska bingo:
Napravi bingo karticu s različitim oblicima riječi (“ruci”, “nozi”, “knjizi”, itd.). Kad roditelj/prijatelj izvuče riječ, označiš je. Prvi koji popuni red – pobjedio je.
3. Izmisli rečenice:
Svaki igrač mora sastaviti rečenicu koja sadrži barem tri riječi sa sibilarizacijom.
Primjer: “Dajem knjigi ruci, a nozi čarapu.”
4. Kviz app:
Postoje razne aplikacije za učenje hrvatskog jezika – iskoristi ih za vježbu. Ili napravi vlastiti kviz na Kahoot-u.
5. Flashcards (kartice za ponavljanje):
Na jednoj strani kartice napiši nominativ (npr. “ruka”), a na drugoj dativ (“ruci”). Prođi kroz sve kartice svaki dan po 5 minuta.
Vježbanje s drugima je motivirajuće i pomaže da zapamtiš bolje – učenje postaje natjecanje ili zabava, umjesto muke.
Sibilarizacija Na Ispitima i Testovima
Tipična Pitanja Iz Testova
Na ispitima iz hrvatskog jezika, sibilarizacija se najčešće provjerava kroz zadatke deklinacije ili tvorbe riječi. Evo tipičnih formulacija:
Tip 1: Dekliniraj imenicu u navedenom padežu
“Napiši imenicu ‘ruka’ u dativu jednine.”
Odgovor: ruci
Tip 2: Prepoznaj oblik
“Koji je oblik riječi ‘nozi’ (nominativ, genitiv, dativ, itd.)?”
Odgovor: Dativ jednine imenice “noga”.
Tip 3: Ispravi grešku
“U sljedećoj rečenici ispravi pogrešan oblik: ‘Dajem knjigi momi majki.'”
Odgovor: Trebalo bi biti “Dajem knjigu mojoj majci.” (ovdje je pogreška u “momi” → “mojoj” i “majki” → “majci”, gdje se primjenjuje sibilarizacija k→c)
Tip 4: Tvori riječi
“Tvori deminutiv od riječi ‘noga’.”
Odgovor: nožica (sibilarizacija: g→z)
Tip 5: Višestruki izbor
“Koji je točan oblik riječi ‘djevojka’ u dativu jednine?
A) djevojki
B) djevojci
C) djevojku
D) djevojke”
Odgovor: B) djevojci
Kako Brzo Provjeriti Svoj Odgovor
Kad pišeš test, nemaš puno vremena za razmišljanje. Evo brzog algoritma za provjeru:
Korak 1: Pogledaj riječ – završava li osnova na k, g ili h?
Korak 2: Dodaješ li nastavak koji počinje s “i” ili “e”?
Korak 3: Ako da, primijeni sibilarizaciju prema shemi (k→c, g→z, h→s).
Korak 4: Pročitaj oblik naglas – zvuči li prirodno?
Posljednji korak je bitan – tvoj “jezični osjećaj” često zna što je ispravno, čak i ako ne razmišljaš svjesno o pravilu. Ako ti oblik zvuči čudno, vjerojatno si pogriješio.
Dodatna provjera:
Ako imaš vremena, napiši puni skup deklinacije za tu imenicu (sve padeže). Tako ćeš vidjeti obrazac i lakše uočiti grešku.
Primjer:
| Padež | Jednina |
|---|---|
| Nominativ | ruka |
| Genitiv | ruke |
| Dativ | ruci |
| Akuzativ | ruku |
| Vokativ | ruko |
| Lokativ | ruci |
| Instrumental | rukom |
Vidiš da u dativu i lokativu imaš ruci (sibilarizacija), dok u drugim padežima nema te promjene.
Zapamti: sibilarizacija u testovima nikad nije zamka – pravilo je jasno i dosljedno. Ako ga dobro znaš, nema greške.