S govorom o “s karakterom” tražite jasan okvir za ponašanje i povjerenje.
Karakter znači dosljednu iskrenost, odgovornost i poštovanje — priznanje pogrešaka, ispunjavanje obećanja i empatija u sukobu; bez njega dolazi kratkoročna dobit i dugoročna šteta, vidljiva kroz pouzdanost pod pritiskom i učinke na odnose i reputaciju.
Ja ću pokazati jednostavne provjere koje možete odmah primijeniti.
Pravopisna i gramatička osnova
Kad govorimo o prefiksu bez- — stvar je jednostavna, ali zna zafrkavati.
Predstavit ću je ovako: zbog izgovora z često prelazi u s. Zato čujemo beskarakteran umjesto nezgrapnog bezkarakteran.
Slučajevi? Ima ih puno: beskičmen, besklasan, bespilotan… svaki put isto pravilo, ali drugačiji osjećaj kada ga čitaš naglas.
I da, postoji pravilo jednačenja po zvučnosti: z pred k postaje s. Nije magija, nego fonologija koja štedi dah prilikom izgovora — pomisli na riječi koje lakše klize niz jezik.
Ponekad povijest riječi ili stručni kontekst dovede do iznimke. Iskreno, i ja sam se nekoliko puta spotaknuo dok sam pisao tekst za novine — pa provjeri svejedno, bolje jednom dvaput, nego stotinu puta krivo.
Praktična primjena u rečenicama
Kad prefiks bez– sretne k (ili drugi bezvučni suglasnik), *z* se jednostavno pretvori u *s*. To nije trik; to je izgovor koji štedi dah i zvuči prirodno — zato kažemo beskarakteran, a ne bezkarakteran.
Ima praktične posljedice kad pišeš: vodi računa o asimilaciji po zvučnosti. Primjeri koje će ti olakšati pamćenje: *beskičmen, besklasan, besposlen*.
Kad sumnjaš, probaj naglas. Izgovor otkriva što pripada standardu. Rečenice koje zvuče ispravno: „On je beskarakteran čovjek,“ ili „pokazala je beskarakternost u odabiru.“
Moj savjet nakon godina uređivanja novina: izbjegavaj rjeđe oblike radi jasnoće. Glasno i jasno — to čitatelj voli.
Najčešće greške i razlikovanje
Nakon što prođete praktične savjete za izgovor i pisanje, vrijedi stati i pogledati gdje se najčešće spotaknemo. Meni se to znalo dogoditi kad sam brzinski slagao tekst — napišem bezkarakteran, a netko mi ukaže: čuj, je li to bes- ili bez-? I tu počinje drama asimilacije…
Kad se z susretne s k, zvuk se često “prelomi” u s. Zato u korpusima i stilskim vodičima prevladava beskarakteran. Kako to brzo uloviti? Malo praktičnosti: prođi rečenicu naglas; osjeti lišće je drugačije od liške? Ako ti zvuči tvrđe, vjerojatno treba /s/. Provjeri i rječnik — nije sramota konzultirati.
I na kraju, pazi pri tvorbi izvedenica: beskarakternost zvuči prirodnije od bezkarakternost. Kratko, glasno… i nakon par takvih “provjera” greške će nestajati same od sebe.
