Čitanka — dobro ste došli po jasan odgovor o pravopisu.
Čitanka je ispravno: izvedena od glagola čitati, č održava korijen; oblici su čitanke, čitankom, čitankama; savjetujem provjeru rječnika i vježbanje u rečenicama da učenici razumiju osnovu.
Ispitat ću kako to jednostavno ugraditi u svakodnevni nastavni materijal.
Pravopisna i gramatička osnova
Ako sjedneš s nekim iz škole — pa makar to bio samo sjećaj na učionicu — riječ *čitanka* odmah zvuči prirodno. Dolazi od *čitati*, to je logično. Zato se u pravopisu zadržalo č, ne ć: glasovna linija ostaje čista, tradicija nema kapric.
Kad govorim s kolegama nastavnicima, često navodim konkretan dokaz: tvorba čitati → čitanka; množina: čitanke; u dativu/locativu: čitankama. To nije trik, to je pravilo koje štedi rasprave na roditeljskim sastancima.
Mali savjet za učenike — i za one koji se s pravopisom svađaju uz kavu: zapamti korijen, vježbaj oblike i imaj pri ruci rječnik ili pravopisni priručnik. Ako griješiš, nije smak svijeta… ali rječnik neće tražiti ispraznu ispriku.
Praktična primjena u rečenicama
Kad govoriš o riječi *čitanka*, najbolje je ponašati se kao da listate stvarnu knjigu — držiš korijen i paziš na oblike. U rečenicama to zvuči prirodno: *Učitelj je podijelio čitanke* (množina), *U školskoj torbi nalazi se čitanka* (jednina), ili *Nastavnica je listala čitankom* (instr.).
Probaj praktičnu vježbu koja stvarno radi: napiši tri rečenice gdje je čitanka subjekt, objekt i pribor. Primjeri? *Čitanka leži na stolu.* *Dječak čita čitanku.* *Pisala je uz pomoć čitanke.*
Mali trik koji koristim s učenicima — kad nisu sigurni, izvade rječnik ili pravopisni priručnik. Uvijek riješi dvojbu brzo, kao kad pogledaš cijenu kave u lokalnom kafiću prije nego platiš (€2,50) — jednostavno i praktično.
Najčešće greške i razlikovanje
Kad vas netko pita “čitanka ili ćitanka?”, odgovor je zapravo jednostavan — ali ljudi zapnu zbog izgovora i navika. Riječ dolazi od čitati, pa pišemo čitanka s č. I to nije pravopisni hir nego fonološko-etimološko pravilo.
Ja sam jednom u srednjoj školi napisao ćitanka na testu — i dobio manje bodova. Nezgodno, ali korisno iskustvo: djetinjstvo u dalmatinskom govoru pa se č i ć ponekad miješaju. Dakle, trik: pogledajte korijen riječi — čitati — i automatski znate.
U službenom tekstu ili nastavnim materijalima držite se dosljedno. Malo provjere, ista riječ stotinu puta? Vrijedi. Čitanka, čitanci. Kratko, jasno i bez dileme.
