Proteini ili albumini: tražite jasno pravilo za pisanje i etikete.
Upotrijebite „proteini“ za opći nutritivni ili oznakački kontekst; koristite „albumini“ samo kad govorite o toj posebnoj, vodenoj podskupini proteina (npr. bjelanjak, serum krvi). Jasno naznačite jednine/množine i znanstveni nasuprot svakodnevnom jeziku kako ne biste zavarali potrošače.
Ispitat ću primjere i konkretne formulacije.
Pravopisna i gramatička osnova
Kad govorimo o bjelančevinama, nije to tek riječ iz udžbenika — to je ona ista riječ koju čujete kod susjeda kad priča o dijeti, ili u mesnici kad nabrajaju vrste mesa.
Pravopisna osnova polazi od jednostavne fonološke logike: u kratkom slogu jato daje refleks koji odlučuje hoće li biti bij- ili bjel- u korijenu riječi.
Sjetite se para poput bijel i bjelan — to nisu samo primjeri iz gramatike, to su praktične karike koje pomažu pri pamćenju.
Učenje tako postaje konkretno: promatra se korijen, kratki slog i refleks jata.
Iskreno, i sam sam prije griješio — pisao sam bijelancevine.
Sad to izbjegnem tako da glasove doslovno “slušam” dok pišem… i rijetko pogriješim.
Praktična primjena u rečenicama
Kad vidite na jelovniku “bjelančevine po porciji”, to nije samo fensi izraz — to vam govori koliko će vas stvarno zasititi taj odrezak ili falafel. Ja to gledam kao GPS za trbuh: 25 g bjelančevina znači da vam vjerojatno neće zatrebati desert odmah.
U zdravstvenom listiću stoji broj grama; konkretno, 18 g u jednoj porciji jogurta. To je praktično — liječnik, nutricionist i kuhari govore istim jezikom. Članak koji dosljedno koristi termin gradi povjerenje čitatelja… i štedi dodatna pitanja u inboxu.
Primjeri u praksi: jelovnik — jasno, kvantitativno; listić — standardizirano, mjerljivo.
Mala napomena iz osobnog iskustva: jednom sam preskočio provjeru sadržaja i završio gladan na konferenciji u Zagrebu. Od tad čitam fine otiske.
Najčešće pogreške i razlikovanje
Mnogi pogriješe jer ne primijete da neke riječi dolaze iz drugačijih korijena pa automatski pišu *bijelančevine* umjesto ispravnog *bjelančevine*. To je kao kad izgovoriš “bijel” pa očekuješ isti korijen i u drugim riječima — ne ide uvijek tako. Reflex jata u kratkoj slogovnoj poziciji traži bjel‑ oblik, zato imamo bjelančevine, ne bijelančevine.
Imao sam onaj mali trik na faksu: usporedi parove — bijelac vs. bjelanjak — i odmah padne poluga. Ponovi u rečenici: “U jajima su bjelančevine.” Zvuči prirodno. Vježba u kontekstu pomaže više nego puko pamćenje pravila.
Ako voliš primjer, misli na riječ kao na komad odjeće koji nosi svoju povijest… i ponekad ne dijeli vizitku s drugim riječima.
