Zamjenice su tvoj najbrži alat kad želiš da rečenice zvuče prirodno, jasno i kratko.
Kad pravilno koristim zamjenice, mijenjam ponovljene riječi (npr. “Ana”, “knjiga”) riječima poput “ona”, “nju”, “moja”, “njihov”. Pazim na padež (tko? koga? komu?), rod i broj, pa rečenica ostaje gramatički točna, ali kraća, čitljivija i lakša za razumijevanje.
U sljedećim primjerima pokazujem kako jedna pogrešna zamjenica može potpuno promijeniti značenje.
Razumijevanje zamjenica u engleskom jeziku
Kad pričaš ili pišeš na engleskom, najbrže se oda da si početnik kad stalno ponavljaš iste imenice. “My brother ovo, my brother ono…” — nakon treće rečenice čitatelj te mentalno ostavi i ode na kavu bez tebe.
Tu uskaču zamjenice kao mala jezična prečica.
Umjesto:
*My brother is a doctor. My brother works in London. My brother likes his job.*
normalan Englez će reći:
*My brother is a doctor. He works in London and He likes his job.*
Osobne zamjenice (*I, you, he, she, it, we, they*) su ti kao kratice u porukama — svi znaju što znače, a štede prostor i živce. Rečenice zvuče prirodnije, tekst teče brže, nema onog napornog ponavljanja kao u loše prevedenim sapunicama.
Onda dođu posvojne zamjenice: *mine, yours, his, hers, its, ours, theirs*. One stoje samostalno.
Primjer iz života: dijeliš stan u Zagrebu, u frižideru kaos. Umjesto:
*This is my yogurt. That’s your yogurt.*
samo kažeš:
*The chocolate one is mine, the boring low-fat one is yours*.
Svi razumiju, nitko ne piše diplomski iz gramatike.
Mala napomena koju mnogi fulaju: *its* (bez apostrofa) je posvojno, *it’s* znači *it is*. Jedno slovo, a odmah se vidi jesi li pročitao išta više od podnaslova na Redditu.
Osobne zamjenice: subjekti, objekti i padeži
Tu dolazimo do one “sitne, ali ubitačne” razlike u engleskom: osobne zamjenice kao subjekti i kao objekti.
To ti je kao u nogometu — imaš one koji zabijaju gol (doers) i one koji primaju loptu.
Kad je zamjenica ta koja *radi* radnju, uzimaš subjektne oblike: I, you, he, she, we, they.
Kad je ta koja *trpi* radnju, idu objektni oblici: me, you, him, her, us, them.
Primjer iz života: profesor kaže: “She gave him the book.”
Tko je “krivac”? *She* — ona daje, ona je subjekt.
Tko je “žrtva”? *Him* — njemu je knjiga uvaljena, on je objekt.
Ja sam godinama automatski govorio “Me and my friend went…” i pitao se zašto Britanci dižu obrvu.
Jer ispravno je “My friend and I went…” — tu smo mi subjekti.
Ali kad dobijemo poruku, onda: “He texted me.” Ne *I*, nego *me*, jer sam ja taj koji prima radnju.
Brz trik:
- Pred glagolom najčešće ide I/he/she/we/they.
- Odmah iza glagola ili prijedloga (to, for, with) obično ide me/him/her/us/them:
- “for her”, “with them”, “to him”.
Kad jednom to “čuješ” u uhu, počne ti zvučati kao loš refren kad je krivo — i više ga ne možeš ne primijetiti.
Posvojne zamjenice i determinatori
Ako ćeš zapamtiti jednu stvar o *its* i *it’s*, neka bude ovo: nikad, ali baš nikad, apostrof u posvojnom *its*. Apostrof je kao višak šećera u kavi — nekad paše, ali ovdje samo kvari.
*It’s* znači *it is* ili *it has*:
- *It’s raining.* → *It is raining.*
- *It’s been a long day.* → *It has been a long day.*
Posvojno *its* je bez apostrofa:
– *The dog wagged its tail.* — rep je njegov, bez filozofije i bez apostrofa.
Ja sam godinama automatski trpao apostrof iz navike, kao kad tipkaš *neznam* umjesto *ne znam*.
Tek kad mi je lektor treći put zaokružio *it’s colour* crvenom olovkom, shvatio sam da sam u krivu.
Druga stvar: oblici kao *mine, yours, hers, ours, theirs* ne mijenjaju se ovisno o jednini ili množini.
- *This is mine.*
- *These are mine.*
Nema *mines*, koliko god ti Word to ne podcrtavao.
Jednom naučiš — i miran si.
Mali trik:
- ako iza možeš proširiti na *it is* ili *it has*, treba ti it’s
- ako znači “njegov/njezin od njega” (od *it*), onda je its
Prebaci si to u glavi kao kratki test prije slanja maila šefu — spašava živce i tvoj, i tuđi.
Ostali važni tipovi zamjenica (povratne, odnosne, upitne itd.)
Osim posvojnih i osobnih zamjenica, u engleskom ti stalno iskaču još neke — a kladim se da ih već koristiš napola nesvjesno.
Povratne (*myself, yourself, himself*) su ti kao verbalno ogledalo. Kažeš: *I cut myself.* Nije frizer, nisi mama, sam si to napravio. Ako kažeš samo *I cut*, zvuči kao da fali pola rečenice.
Odnosne (*who, which, that*) su mali mostovi između rečenica. *The girl who lives next door…* — to *who* ti lijepo zalijepi dodatnu informaciju, umjesto da radiš dvije odvojene rečenice kao u osnovnoj školi.
Upitne (*who, what, which*) već znaš iz školskih listića, ali ključ je u nijansama. *What* — otvoreno. *Which* — biraš iz ograničene ponude, kao kad konobar kaže: *Which beer would you like?* i gleda u onaj meni s 12 craftova.
Uzajamne (*each other, one another*) spašavaju kad želiš reći da se radnja događa u oba smjera: *They love each other.* Nije jednosmjerna ljubav, nego promet u oba traka.
A slobodne odnosne (*whoever, whatever, whichever*) su ti jezični “all inclusive” paket. *Take whichever seat you want* — nema ograničenja, nema drame, sjedi gdje ti paše.
Ako ovo osvijestiš dok gledaš Netflix s engleskim titlovima, uhvatit ćeš ih posvuda. Doslovno ti cijeli dijalog stoji na ovim sitnim, ali brutalno korisnim riječima.
Uobičajene pogreške s zamjenicama i kako ih izbjeći
Kad već znaš što su zamjenice i ne bojiš ih se više, vrijeme je za drugu razinu — za one sitne detalje na kojima i ljudi s C1 padnu kao kruška.
Prvo, izbaci apostrof iz glave kad pišeš prisvojne zamjenice: *hers, ours, theirs*. Nema her’s, nema their’s. To je onaj engleski kič koji se šeta po Instagram biografijama — ti si iznad toga.
Druga klasična mina: its vs. it’s.
*its* = njegovo/njezino od “it” (*The cat licked its paw.*)
*it’s* = *it is* (*It’s raining again.*).
Ako možeš proširiti na *it is* i zvuči normalno — treba ti apostrof. Ako ne možeš, pišeš *its*. Ja sam jednom u mailu klijentu napisala *the company and it’s values*… još uvijek osjećam laganu fizičku bol kad se toga sjetim.
Prisvojni određivač ide ispred imenice: my book, our project, ne *book my* (osim ako ne imitiraš Yodu).
I u subjektu rečenice koristi I, ne *me*:
*My friend and I went there.*, a ne *Me and my friend…* — to ostavi TikTok komentarima.
I za kraj, jedna sitnica koja te odmah svrstava među pismenije: piši lots of our friends, bez dodatnog *s* na *our*. Dovoljno je prijatelja već u toj rečenici, ne trebaš im još jedno slovo.
