Present Simple je glavni engleski glagolski oblik kad govorimo o navikama, općim istinama i voznim redovima.
Present Simple koristimo za radnje koje se redovito ponavljaju (I work), činjenice (Water boils at 100°C) i fiksne rasporede (The train leaves at six). U 3. licu jednine dodajemo -s (She plays). U pitanjima i negacijama koristimo “do/does” + osnovni glagol (Do you work?, She doesn’t play).
Ako ovo zvuči jasno, sljedeći primjeri i tipične pogreške učinit će ti pravila još sigurnijima.
Definicija i glavne uporabe sadašnjeg jednostavnog vremena
Present Simple je kao onaj prvi tramvaj ujutro — uvijek isti, uvijek na vrijeme, bez obzira na sve.
Koristiš ga kad pričaš o stvarima koje *stalno* radiš, ne o dramama nego o rutini.
Kad kažeš:
„Radim u Zagrebu.“ ili „Pijem kavu svako jutro.“ — to je Present Simple.
Nemaš film, nemaš posebnu radnju, nego opis svog „default“ načina života.
Navike, rituali, rutine.
Teretana ponedjeljkom, serija na Netflixu navečer, jutarnji newsletter koji čitaš u tramvaju — sve to ide u ovaj glagolski oblik.
Druga stvar: činjenice koje se ne mijenjaju svaka dva mjeseca.
„Voda vrije na 100°C.“
„Zemlja kruži oko Sunca.“
To su one rečenice koje bi prošle i u osnovnoj školi i na kvizu na HRT-u.
I onda rasporedi i vozni redovi.
Kad gledaš polaske Croatia Airlinesa ili vožnju FlixBusa:
„Vlak polazi u 7:15.“
Iako je budućnost, koristiš Present Simple jer tretiraš raspored kao nešto fiksno — kao red vožnje ZET‑a na papiru (ne nužno u stvarnosti).
Praktično pravilo koje si ja ponavljam:
Ako je to nešto što bi stavio u svoj „profil“ — tko si, što radiš, koje su ti navike, što vrijedi uvijek ili po rasporedu — koristiš Present Simple.
Formiranje potvrdnih, negativnih i upitnih rečenica
[Upute]:
Vi ste prevoditelj koji prevodi na hrvatski jezik. Ponovite [ULAZNI TEKST], ali na hrvatskom jeziku.
[ULAZNI TEKST PREVEDEN NA hrvatski]:
Kad kreneš slagati rečenice u Present Simpleu, prvo moraš imati osjećaj da slažeš Lego kockice: uvijek iste kocke, samo ih malo drukčije posložiš.
Osnova je jednostavna: u potvrdnoj rečenici ide subject + base verb:
You work.
Ni „radish“, ni „working“, ni „to work“ — samo goli glagol.
Onda dođu famozni he/she/it. Tu engleski voli filozofirati pa dodaš -s:
He works, she works, it works.
Na satu engleskog sam godinama gledao ista lica kad dođemo do tog „s“ — svi klimaju glavom, a pola njih ga zaboravi čim krenu pričati.
Prava fora je u niječnim i upitnim rečenicama. Tamo glavni glagol ostaje u osnovnom obliku, čak i za he/she/it, jer sav posao odrađuje pomoćni glagol do/does:
- Niječna: You don’t work. / He doesn’t work.
- Upitna: Do you work? / Does he work?
Ako ti pomaže, misli ovako: kad se pojavi do/does/don’t/doesn’t, glavni glagol se „skine u pidžamu“ — bez nastavaka, bez drame.
Mali trik za vježbu: uzmi glagol play i probaj naglas složiti sve tri:
*I play. I don’t play. Do I play?*
Kad ti ovo sjedne, pola Present Simplea imaš u džepu.
Pravopisna pravila i nastavak -s / -es u trećem licu jednine
Okej, sad kad ti je jasno gdje u rečenici stoje glagol i pomoćni do/does, dolazimo do onog sitnog dodatka koji svima diže tlak — treće lice jednine, ovaj famozni „-s“.
U većini slučajeva stvarno nema filozofije: dodaš običan -s i ideš dalje. He plays, she cooks, it rains. Jednostavno kao naručiti kavu u kvartovskom kafiću.
Ali onda dođu oni „specijalci“ na kraju riječi: -s, -x, -z, -sh, -ch. Tu engleski malo „podeblja“ završetak, pa umjesto -s ide -es: he washes, she fixes, it buzzes. Kad sam to učio, pola radnih listova mi je bilo crveno jer sam uporno pisao *washs*. Zvuči ružno, izgleda još gore.
Onda famozno consonant + y. Ako riječ završava na suglasnik + y, y se pretvara u -ies: he carries, she studies, it dries.
Ali ako je samoglasnik + y (play, say)? Tamo fino ostaje samo -s: he plays, she says.
I da, imaš i ova dva kralja iznimki koje trebaš znati napamet: he is, she has. Nema tu logike, kao ni u rasporedu ZET-ovih buseva — ili prihvatiš ili patiš.
Mali trik za praksu: kad gledaš Netflix ili YouTube na engleskom, doslovno lovi rečenice s he/she/it i ponavljaj ih naglas. Nakon par dana, ruka ti sama piše taj -s.
Prezent jednostavni u kontekstu: navike, činjenice i rasporedi
Present Simple ti je kao onaj stari, pouzdani tramvaj — možda nije najblještaviji, ali vozi svaki dan, bez iznenađenja. U praksi ga koristiš za tri stvari koje ti doslovno čine dan: navike, činjenice i rasporede.
Kad pričaš o navikama, pričaš o sebi. Ono što radiš stalno, ne jednom godišnje.
*You always get up early.* — to je onaj kolega koji već u 7 ujutro šalje mailove. Ako kažeš *I drink coffee every morning*, to znači: nije šala, to je tvoj mali jutarnji ritual, kao mlijeko i kruh u Konzumu.
Činjenice su druga priča. Tu nema rasprave, nema “meni se čini”.
*Water boils at 100 degrees Celsius.* To je u razini “more je slano” i “Split je na obali”. Kad kažeš *The Earth orbits the Sun*, koristiš Present Simple jer ta rečenica vrijedi jučer, danas i dogodine.
A rasporedi… njih voli svatko tko je ikad trčao za busom.
*The train departs at 6:30 PM.* To znači: nije “vjerojatno”, nego piše na voznom redu. Isto vrijedi za *The movie starts at 9* ili *My flight leaves at 14:15* — sve što je u tablici, karti, aplikaciji (HŽ, ZET, Croatia Airlines), ide u Present Simple.
Ako se dvoumiš koji glagolski oblik uzeti, pitaj se:
Je li to rutina, stalna istina ili službeni raspored?
Ako je odgovor “da” na bilo što od toga — igraš na kartu Present Simplea.
Česte pogreške, posebni slučajevi i primjeri za vježbu
Present Simple ti ne pada na testu zbog „teških“ stvari, nego zbog tri sitne gluposti koje te zeznu baš kad si siguran da sve znaš.
Prva — famozni nastavak -s. Ne ide svima. He, she, it dobiju -s, ostali su „goli“.
He works, she likes, it rains… ali: *they work, we like, I rain samo ako si dramatičan lik iz indie filma*.
Druga stvar: pomoćni glagoli u negaciji. Učenici stalno ubace dupli engleski:
*He doesn’t works* — ne. To zvuči kao da si pregazio gramatički ležeći policajac.
Točno je: He doesn’t work.
She doesn’t study. We don’t play. I don’t know. Base form, uvijek.
Treća zamka: pitanja i red riječi.
Ne pitaš: *She works?* ako želiš pravi engleski, nego:
Does she work?
Do you study? Does he play? — Do/Does naprijed, subjekt iza, glagol opet u osnovnom obliku.
I još jedan detalj koji profesori obožavaju ispitivati: adverbi učestalosti (always, often, usually, never…).
Guraš ih ispred glavnog glagola:
She *always* forgets her keys. They *often* play football.
Ali s glagolom to be idu iza: She’s *always* late.
Mala vježba za kraj — prođi u glavi:
He studies, they study, does she study, they don’t study, he doesn’t study…
Kad ti to zazvuči prirodno, pola Present Simple briga ti je riješeno.
