Predstavnik ili predstavljen? jasno i praktično.
Predstavnik djeluje ili govori u ime drugih; predstavljen (onaj koji je predstavljen) je onaj na koga se djelovanje odnosi — birači, klijent ili grupa koja daje ovlast ili trpi posljedice. Greške: miješanje subjekta i objekta, nejasan pristanak ili ovlasti.
Istražit ću stvarne primjere i pravne razlike dalje.
Pravopisna i gramatička osnova
Ako sjedneš s nekim tko radi s jezikom, priča će brzo otići na pred- + staviti. Zvuci doslovno kažu svoje: pred- se ne mijenja zbog susjedstva sa staviti. Zato – bez dramatike, bez magičnih pravila – imamo predstavnik, predstavnica, predstavljati, predstaviti.
Jednostavno: nema glasovne asimilacije pa ne dobivamo nijedan “b” ili “p” na početku nastavka. To se osjeti i kad tvorimo padeže ili izvedenice; oblik ostaje stabilan.
Naravno, kao u svakoj zagorskoj priči, ima izuzetaka. Posuđenice i vlastita imena znaju balkansku putovnicu i ponašaju se drukčije — uvijek provjeri izvorni oblik.
Mali test u glavi: ako te zvuk ne gura prema drugačijem suglasniku, piši doslovno. I da, ja sam to triput provjerio u Rječniku i jednom u razgovoru s profesoricom… sigurnije nego kava ujutro.
Praktična primjena u rečenicama
Kad vam objasnim da se prefiks *pred-* ne mijenja pred srodnim oblicima, zapravo mislim: slušajte primjere, jer riječi govore više od pravila.
Na stolu — rečenice iz stvarnog života: *Naši predstavnici su nas zastupali.* Jasno, bez glasovne asimilacije. Pomoć za pamćenje? Čitaj naglas… pa opet piši odlomke s različitim oblicima (predstavnik, predstavnica, predstavljati).
I da, probao sam to na svojim tekstovima — pogriješio sam jednom, brzo sam naučio.
Vježba je jednostavna: ponovite primjere nekoliko puta, zamijenite imenice i glagole, pa pratite kako se greške tope. Djeluje poput jutarnje kave — na početku je neugodno, ali poslije sve ide glatko.
Najčešće greške i razlikovanje
Kako i zašto ljudi krivo pišu riječi od pred-? Naprosto: zvukovi nam ponekad igraju prijevodu u glavi. Govorimo: predstavnik, predstavnica, predstavljati — *pred-* ostaje at the surface; slovo d teško se „guta“ samo zato što nam u brzom govoru asimilacija zvuka izgleda prirodnije.
Sjećam se kad sam jednom poslao mail s pisanjem *prezident* umjesto *predsjednik* — kolega me kratko porugao, ali i objasnio: utjecaj stranih riječi i lokalni izgovor muče ljude. Zato: provjeri korijen. Ako slijedi b, p, m — d može posredno zvučati glasnije; ali to ne mijenja pisani oblik.
Izuzeci postoje: Habsburgovci se piše onako kako se piše. Deklinacija i pridjevi? Predstavnički, predstavničke — prate zakon padeža. Primjeri u rečenicama pomažu više nego pravila napisana strogo… pa isprobaj par rečenica i zapamti.
Zaključak
U zaključku, autor savjetuje jasnu terminologiju: predstavnik je onaj koji djeluje, a predstavljeni su oni za koje se djeluje, pa zamjena pojmova može zbuniti odgovornosti i prava. Kao karta koja vodi putnika, precizna riječ usmjerava odluke (i pravne posljedice). Praktični savjeti: provjeriti tko inicira akciju, tko daje ovlast i tko snosi posljedice; jasno imenovati u dokumentima i rečenicama da se izbjegnu nesporazumi.
