Prehistoric ili pre-historic — tražite pravilnu varijantu.
Prehistoric je standardan u suvremenom engleskom: prefiks pre- pričvršćuje se izravno na imenicu, većina rječnika i stilskih vodiča koristi jednu riječ; crtica se rijetko vidi samo za naglasak, čitljivost ili arhivske potrebe.
Pogledat ću izvore i stilove pa objasnim za vaše stilove i arhivu.
Pravopisna i gramatička osnova
Kad pričamo o prefiksu *pra‑*, nisam ljubitelj dosadnih pravila bez primjera: u hrvatskom se taj prefiks najčešće lijepi uz riječ — prapovijesni, prapovijesna, prapovijesno.
Zvoni li ti to logično? Meni da. *Pra-* znači “prije”, “predak”, dakle ne stoji samostalno; zato se piše spojeno.
Slučaj iz prakse: tražiš u digitalnoj bazi pojam prapovijesni — dobiješ dosljedne rezultate.
Pišeš li odvojeno, tražilica često fula. Mala, ali praktična stvar koja štedi vrijeme i živce.
Da, jezik ima iznimke, ali ovdje je konzistentnost korisna — osobito za lektore, novinare i arhiviste.
Ako te zanima više primjera ili potpuni pravopisni citat, reci — bacim ti link ili preverbujem iz rječnika.
Praktična primjena u rečenicama
Kad pišete o prapovijesti, držite se jednostavnog pravila: piše se spojeno — prapovijesni, prapovijesna, prapovijesno. To nije gramatički hir; to je praktična navika koja vam štedi vrijeme pri pretraživanju arhiva i izbjegava dvostruka tumačenja.
Sjetite se ovog konkretno: u prapovijesnim nalazištima često se nađu kameni alati; prapovijesna kultura ostavlja trajne tragove u tlu; studija o prapovijesnom društvu izašla je prošle godine. I da — arheolozi pričaju o prapovijesnim slojevima sedimenta, ne o “pra povijesnim”.
Mali trik: kad pišete stručni tekst ili članak za Novosti, provjerite oblik pomoću pretraživača datoteka ili CTRL+F… Spaja se radi jasnije komunikacije. I vjerujte mi — jednom kad uhodate naviku, rijetko se vraćate na razdvajanje.
Najčešće greške i razlikovanje
Kad ljudi pišu “pra povijesni”, često misle da je “pra” samostalna riječ — lako za pomiješati, posebno kad tipkate brzo na mobitelu. Ali pravilo je jasno: pridjevi s pra- idu spojeno. Dakle: prapovijesni, prapovijesna, prapovijesno… bez razmaka, bez crtice.
Ja sam to znao iz školskih udžbenika, ali jednom sam u članku dvaput napisao “pra-povijesni” i urednik me pogledao isto kao kad zaboraviš kavu na šalteru. Male stvari, a čine razliku — pretrage ne pronalaze dokument ako su oznake nekonzistentne, lektori se vrte u krug, i tekst gubi vjerodostojnost.
Praktičan trik: rječnik ili pravopis su ti prijatelji; autoispravku postavi da spaja. I drži se spojeno — dosljednost čini tekst profesionalnim i lakšim za čitanje.
Zaključak
Zaključuju, s namigom na pedante koji stežu tipke za crticu, da je „prehistorijski“ pobjedonosno ušao u suvremenu upotrebu dok „pre-historijski“ ostaje poput fosila u starijim tekstovima. Stilistički priručnici i rječnici podupiru oblik u jednoj riječi (bolje za pretraživanje, urednije u tisku), pa ga pisci trebaju prihvatiti — osim ako se ne stvara retro afetacija. U praktičnom smislu, koristite „prehistorijski“ u rečenicama; crticu ostavite samo kad to zahtijeva urednička kućna praksa.
