Podstanar ili najmoprimac — razumijem što tražite.
Najmoprimac potpisuje ugovor s vlasnikom i ima glavnu pravnu odgovornost za najam; podstanar iznajmljuje od najmoprimca, ovisi o originalnom ugovoru i zakonima, pa tko plaća najamninu, rješava popravke ili može biti deložiran ovisi o toj pravnoj vezi.
Ići ću dalje s primjerima i savjetima.
Pravopisna i gramatička osnova
Kad se priča o riječi podstanar, nije to samo jezična vježba za školu — to je mala lekcija o tome kako se riječi lijepe jedna uz drugu.
Riječ je muškog roda, nastala spajanjem prefiksa pod- i imenice stanar (korijen: stan).
Zvuči jednostavno, ali slušaj… suglasnik d prije s ne mijenja se u t; ostaje d.
Ja sam to sam učio na papiru i pogriješio jednom — nekoć sam napisao potstanar pa su se kolege nasmijale.
Takve greške su praktične: pokazuju koliko paziš na korijen i prefiks.
Posebno u posuđenicama treba provjeriti iznimke.
Ako to pravilo primijetiš i primijeniš dosljedno, rjeđe ćeš imati pravopisne gafove.
Malo pažnje, puno reda.
Praktična primjena u rečenicama
Kad govoriš o podstanaru, nema razloga komplicirati — riječ se piše s d: podstanar.
I sve varijante idu po istom kalupu: podstanara, podstanaru, podstanarima… bez iznađevina koje zbunjuju čitatelja.
Primjeri koji pomažu: “Bili smo podstanari deset godina.” Kratko, jasno, i zvuči iskreno.
Ili: “Podstanarima nije lako s nerazumnim vlasnicima.” Osjetiš li tu napetost? To je ono što rečenica treba prenijeti.
Pridjevi? Podstanarski, podstanarska — nijedan čudnovati oblik. Pazi na padeže i broj: u kombinacijama s prijedlozima (u, s, bez) nemoj zanemariti krajnosti — “bez podstanara” nije isto što i “bez podstanaru” (iako to zadnje nikad ne bi trebalo pisati).
Savjet iz prakse: drži se provjerenih oblika i čitatelj će ti zahvaliti… tiho, ali iskreno.
Najčešće greške i razlikovanje
Slušaj — malo hrvatskog pravopisa koji će ti uštedjeti neugodne ispravke u mejlovima i oglasima za iznajmljivanje.
Kad kažeš nekome da je “podstanar”, misliš na onog tko plaća stan kod vlasnika. Ako napišeš *potstanar*, to je greška; isto vrijedi za množinu: podstanari, ne *potstanari*. I pridjev? Kažeš *podstanarski stan*, ne *potstanarski*… ups — upravo si skratio dvostruko slovo.
Mala ilustracija: zamisli oglas na Oglasnik.hr — napišeš “Potstanar traži sobu” i ljudi odmah znaju da si kliker, ne ozbiljan iznajmljivač.
Bolje: “Podstanar traži sobu (€350/mj.)”.
Zvuci profesionalno, štedi ti vrijeme i nervozu.
I da — nisam nepogrešiv, i sam sam pogriješio u poruci jednom… pa sad pazim dvaput.
Zaključak
Termin jasno razdvaja ulogu: tenant je primarni stanar s ugovorom prema zakupodavcu, subtenant živi pod njegovom kapom i odgovara prije svega tenant‑u. Kao karta u džepu, ispravan naziv otvara vrata pravne jasnoće i društvene pristojnosti; pogreška zbunjuje i narušava povjerenje. U oglasima i ugovorima valja birati precizno, navesti tko plaća stanarinu i kome se prijavljuju kvarovi, kako bi svi znali pravila igre i izbjegli nepotrebne sporove.
