Palatalizacija – Jednostavno Objašnjenje Za Učenike

Svaki učenik hrvatskog jezika na vlastiti je način iskusio trenutak kad mu gramatičko pravilo izgleda kao šifra koju mora dešifrirati. Palatalizacija stoji među najzagonetnijim temama, nastavnici kažu da je bitna, udžbenici pune stranice primjerima, a učenici i dalje ne vide logiku. Možda ste se susreli s nečim poput “junak” koji odjednom postaje “junače”, ili “bog” koji se pretvara u “bože”. Zašto se to događa? I postoji li uopće prečac koji će učiniti ovaj jezični fenomen razumljivijim?

Palatalizacija je glasovna promjena u kojoj se suglasnici k, g, h mijenjaju u mekše glasove č, ž, š (ili c, z, s) kada iza njih dolaze glasovi i, e, j, promjena nastaje kako bi izgovor bio tečniji i prilagođen artikulaciji.

Zamislite da posjedujete ključ koji automatski otkriva uzorke u riječima, sklonidbi i glagolskim oblicima. Ako vam se čini da je palatalizacija previše zapletena, ostanite ovdje, u nastavku objašnjavamo sve korake, pravila i najvažnije trikove koji omogućuju da ovaj mehanizam učinite svojom rutinom.

Što Je Palatalizacija i Zašto Je Toliko Ljudi Zbunjuje?

Osnovna Definicija Bez Kompliciranih Pojmova

Palatalizacija, ako svedemo na najjednostavniju razinu, znači da određeni suglasnici mijenjaju svoj izgovor kad ispred njih stane glas koji se izgovara naprijed u ustima, najčešće e ili i. Takvi samoglasnici “vuku” jezik prema nepcu (lat. palatum), pa se i suglasnik prilagođava. Umjesto tvrdog zvuka dobijemo mekši, zato kažemo da se glas palatalizira.

Učestalost ovog fenomena u hrvatskom jeziku nije coincidencija. Tijekom stoljeća jezik evoluira prema udobnosti, kada je prirodniji izgovor, on često prevladava. Tako umjesto napetog “junak-e” govornici kažu “junače”, jer je artikulacijski lakše. Ova tendencija se urezala u pravopis i gramatiku, pa danas svaki učenik susreće palatalizaciju već u osnovnoj školi.

Zašto je zbunjujuća? Zato što dolazi u različitim oblicima, imenice, glagoli, pridjevi, a postoje i tri tipa palatalizacije koje svatko, u teoriji, treba razlikovati. Ali da stvar bude zanimljivija, neke promjene nisu ni uvijek dosljedne u svakodnevnom govoru, što može dovesti do sumnje: “Je li ovo greška ili dijalekat?”

Zašto Se Uopće Suglasnici Mijenjaju?

Glavni razlog leži u artikulaciji. Kada jezik stvara glas k ili g, zadnji dio jezika se diže prema mekom nepcu. Ali kad slijedi i ili e, prednji dio jezika mora brzo naprijed. Ta brzinska tranzicija “smekšava” suglasnik, k postaje č, g se pretvara u ž, h prelazi u š. Mozak i govorna muskulatura jednostavno biraju najkraći put.

U lingvistici to zovu asimilacija, glasovi se prilagođavaju jedni drugima. Nije riječ o kaotičnoj promjeni, nego o prirodnom jezičnom procesu. Slično se događa i u drugim jezicima (primjerice u engleskom ili talijanskom), samo što hrvatski ima specifična pravila koja su postavljena kroz stoljeća.

Dodatno, povijesni razlozi igraju ulogu. Jezik evoluira postepeno, a palatalizacija seže još u razdoblje staroslavenskog i razvoja južnoslavenskih narječja. Određene glagoljske forme, padežni nastavci i dijalekti utjecali su na pravila koja danas nalazimo u udžbenicima. To znači da suglasnici nisu mijenjani proizvoljno, iza svake promjene stoji logika odrađena kroz generacije govornika.

Kako Prepoznati Kada Dolazi Do Palatalizacije

Ključni Signali: Glasovi i, e, j Nakon Suglasnika

Glavni okidač palatalizacije jesu glasovi i, e, j koji se pojavljuju iza određenih suglasnika. Ako u osnovnom obliku riječi imate k, g, ili h, a dodajete nastavak koji počinje s -e ili -i, visoke su šanse da će doći do promjene. Ponekad je i suglasnički slijed s j (npr. -je) signal da treba gledati može li doći do palatalizacije.

Ovo načelo možete primijeniti i obrnuto, kad u riječi vidite č, ž, š, razmislite ima li smisla da je u osnovnom obliku tu stajalo k, g, h. Kad sklanjate imenicu u vokativu ili množini, ili kad tvorite usporedbu pridjeva, prisjetite se tog mehanizma. Jednostavan test: uzmite riječ učenik, dodajte vokativ (-e), dobijete učeniče, “k” je prešlo u “č”.

Ponekad se susrećete s primjerima gdje izostaje očekivana palatalizacija. To može značiti da je riječ posuđenica, arhaizan oblik ili da pravila imaju iznimku. Ali u standardnom jeziku najčešće vrijedi:

• k + i/e → č
• g + i/e → ž
• h + i/e → š

Koje Suglasničke Skupine Mogu Biti Palatalizirane

Klasični trio, k, g, h, najuočljiviji je u školskim udžbenicima. Međutim, postoje i druge skupine koje mogu prolaziti kroz sličnu promjenu, ovisno o tipu palatalizacije:

• c, z, s (druga palatalizacija ili sibilarizacija)
• t, d, n, l (treća palatalizacija, rjeđa ali ipak prisutna)

U praksi ćete najčešće vidjeti k → č, g → ž, h → š, pogotovo u vokativu imenica muškoga roda. No, kad govorimo o lokativu ili dativu jednine imenica ženskog roda, dolazi do druga tipa promjene: k → c, g → z, h → s. To je tzv. sibilarizacija, suglasnik prelazi u sibilant (zviždajući glas).

Primjer: ruka → ruci (lokativ). Osnovna riječ sadrži k, ali u obliku s nastavkom -i dobijate c, ne č. Ovdje je bitno razlikovati kontekst, je li riječ o vokativu ili o lokativu/dativu jednine.

Treća palatalizacija obuhvaća starije jezične slojeve i dijelom su to fosilizirani oblici. Vidljiva je u riječima poput otac (povijesno iz otьcь), gdje je došlo do prijelaza k → c. Ali većina učenika se s time susreće samo marginalno, dok prva i druga palatalizacija čine srž školske gradiva.

Vrste Palatalizacije u Hrvatskom Jeziku

Prva Palatalizacija (Jotacija)

Prva palatalizacija javlja se kada iza suglasnika k, g, h stoji glas e ili i (ponekad i j, ovisno o povijesnom razvoju). Rezultat je mekaniji, “šuštaviji” glas:

• k → č
• g → ž
• h → š

Najpoznatiji primjer je vokativ imenica muškoga roda: junak → junače, bog → bože, duh → duše. Također se javlja u glagolskom prezentu (peku → pečem), u tvorbi pridjeva (mlad → mlađi) ili u deminutivima (ruka → ručica).

Ovu promjenu zovu “jotacija” jer se povijesno često vezivala uz stari glas j (jat, jot) koji je u slavenskim jezicima igrao ulogu mekanjavca. Danas se mehanizam prenosi kroz gramatičke oblike bez potrebe za fonetskom analizom, jednostavno, kad dodajete određeni nastavak, provjerite pripada li on kategoriji koja zahtijeva prvu palatalizaciju.

Druga Palatalizacija (Sibilarizacija)

Druga palatalizacija, poznata i kao sibilarizacija, najčešće dolazi do izražaja u lokativu i dativu jednine imenica ženskog roda na -a. Umjesto mekših glasova č, ž, š, dobivate c, z, s (zviždajuće sibiliante):

• k → c
• g → z
• h → s

Primjer: ruka (nominativ) → ruci (lokativ/dativ jednine). Ili: noga → nozi, muha → musi. Ova promjena djeluje “blaže” od prve palatalizacije, ali pravilo je isto, suglasnik se prilagođava glasovima koji slijede.

Zašto razlika između prve i druge? Povijesno su to bile različite fonetske okolnosti. Dok je prva palatalizacija bila posljedica jotacije ili prijelaza u mekše glasove, druga je bila vezana uz specifične morfološke nastavke (npr. lokativ s nastavkom -i). U suvremenom jeziku najvažnije je pamtiti kad primijeniti koju.

Treća Palatalizacija (Jotacija Suglasničkih Skupina)

Treća palatalizacija manje je vidljiva u svakodnevnom govoru i školskom gradivu, ali pojavljuje se u nekim riječima koje su “fosilizirane” u jeziku. Riječ je o promjenama k, g, h u c, z, s koje su nastale u staroslavenskom razdoblju iza glasova i ili ь (jer, prednji samoglasnik).

Primjeri: otac (povijesno iz otьcь), putnik (s fonetskim razvojem koji uključuje treću palatalizaciju), ili neki toponimi. Razlika između druge i treće često je suptilna i temelji se na povijesnim jezičnim slojevima, pa većina udžbenika ne inzistira na njoj u osnovnoškolskoj nastavi.

Za većinu učenika dovoljno je fokusirati se na prvu i drugu palatalizaciju, jer su one česte u standardnom jeziku. Treća ostaje kao zanimljivost ili tema za one koji žele dublje razumjeti evoluciju jezika.

Najčešće Palatalizacijske Promjene – Tablični Pregled

Promjene k, g, h

Ovo je trio koji se pojavljuje u gotovo svakom udžbeniku hrvatskoga jezika. Prva palatalizacija:

Ova tablica pokriva najčešće oblike koje koristite u vokativu, glagolima i tvorbi pridjeva.

Druga palatalizacija (lokativ/dativ):

Promjene c, z, s

Rjeđe ćete naići na palatalizaciju osnovnih suglasnika c, z, s, ali u određenim glagolskim ili padežnim oblicima može doći do:

• c → č (npr. zec → zeče: također u nekim dijalektima ili starijim formama)
• z → ž (povijesne forme ili pojedini glagoli)
• s → š (u kontekstu jotacije)

Ove promjene nisu uvijek dosljedne u standardnom jeziku, ali mogu se pojaviti u poetskim tekstovima, starijim dokumentima ili specifičnim oblicima. Za školske potrebe bitno je znati da postoje, ali nisu toliko frekventne.

Promjene t, d, n, l

Treća palatalizacija ili jotacija suglasničkih skupina može utjecati i na:

• t → ć ili č (ovisno o kontekstu)
• d → đ ili dž
• n → nj
• l → lj

Primjeri: platiti → plaćam (glagolska jotacija), broditi → brođen (participni oblici), slanina → slanjina (deminutivi). Ove promjene nisu tehnički ista kategorija kao prva i druga palatalizacija, ali proizlaze iz sličnih fonetskih principa.

U školskom kontekstu važno je razlikovati kada se radi o jotaciji (dodavanje j ili izgovor sličan j) i kada o klasičnoj palatalizaciji. Ipak, svi procesi dijele istu ideju, prilagodbu suglasnika zbog mekših glasova.

Korak Po Korak: Kako Riješiti Zadatke S Palatalizacijom

Korak 1 – Pronađi Osnovni Oblik Riječi

Prvo što trebaš učiniti jest identificirati imenicu, pridjev ili glagol u nominativu jednine ili infinitivu. Ako riječ već stoji u nekom padežu ili licu prezenta, vrati je na početni oblik. Primjer: vidite učeniče, znate da je to vokativ, pa osnovni oblik glasi učenik.

Zašto je ovo važno? Zato što tek iz osnovnog oblika možete prepoznati koji suglasnik stoji na kraju osnove. Ako imaš učenik, vidiš da osnova završava na -k. Sad znaš da prilikom dodavanja nastavka -e (vokativ) dolazi do promjene k → č.

Korak 2 – Prepoznaj Glas Koji Dolazi Nakon Suglasnika

Sljedeći korak je gledati nastavak koji dodajete. Je li to -e (vokativ, instrumental, neki glagolski oblici), -i (lokativ/dativ, množina), ili možda -a (bez palatalizacije)? Fokus je na prvom glasu nastavka.

Ako je to e ili i, velika je vjerojatnost da će doći do promjene suglasnika, ovisi koji tip palatalizacije se primjenjuje. Primjer: ruka + dativ jednine (-i) → promjena k → c, dakle ruci. Ili: junak + vokativ (-e) → promjena k → č, dakle junače.

Kada nastavak počinje s a ili o, obično nema palatalizacije. Primjer: junak + genitiv jednine (-a) → junaka (bez promjene).

Korak 3 – Primijeni Točno Pravilo Palatalizacije

Sad kada znaš:

1. Osnovni oblik
2. Suglasnik na kraju osnove
3. Nastavak koji dodaješ

…trebaš odabrati pravo pravilo:

• Vokativ, usporedba pridjeva, glagolski prezent → obično prva palatalizacija (k→č, g→ž, h→š)
• Lokativ/dativ jednine imenica ženskog roda → obično druga palatalizacija (k→c, g→z, h→s)

Primjer 1: Bog (nominativ) → vokativ Bože. Osnova bog-, dodaješ -e, prva palatalizacija: g → ž.

Primjer 2: Noga (nominativ) → lokativ nozi. Osnova nog-, dodaješ -i, druga palatalizacija: g → z.

Kad shvatiš koji tip se primjenjuje, samo zamiješ suglasnik prema pravilu.

Korak 4 – Provjeri Rezultat

Zadnji korak je usporedba s poznatim primjerima ili udžbeničkim tablicama. Možeš provjeriti:

• Imaš li sličan primjer u bilješkama?
• Odgovara li oblik onom što čuješ u svakodnevnom govoru?
• Postoji li u rječniku ili online izvoru (npr. Hrvatski jezični portal)?

Ponekad ćeš naići na iznimke, posuđenice ili arhaične oblike koji ne slijede standardne obrasce. Ali u većini slučajeva, ako si pratio korake 1–3, rezultat će biti točan. Primjer provjere: ruka → ruci (lokativ). Provjeriš u knjizi, vidiš da je točno. Pamtiš obrazac i sljedeći put ga primjenjuješ brže.

Primjeri Iz Stvarnog Života – Riječi Koje Koristiš Svaki Dan

Palatalizacija u Imenicama (Vokativ, Množina)

Vokativ je jedan od najčešćih mjesta gdje ćeš vidjeti palatalizaciju. Kad pozivaš nekoga po imenu ili zanimaš se za imenicu muškog roda, nastavak je -e, a to znači da suglasnici k, g, h postaju č, ž, š.

Primjeri:

• učenik → učeniče
• drug → druže
• pastir → pastiru (ovdje nema palatalizacije jer osnova ne završava na k/g/h)

U množini također može doći do promjene, ovisno o nastavku. Primjer: ruka (jednina) → ruke (množina nominativ, nema palatalizacije), ali rukama (instrumental, također nema). Međutim, u nekim oblicima gdje je nastavak -i, dolazi druga palatalizacija: ruka → ruci (lokativ/dativ jednine).

Često korištene riječi:

• majka → majci (dativ/lokativ)
• knjiga → knjizi
• snaha → snasi

Palatalizacija u Glagolima

Glagoli u prezentu često pokazuju prvu palatalizaciju kad osnova završava na k, g, h, a nastavak počinje s e. Primjer je glagol peći (infinitiv), čija osnova je pek-. U 1. licu jednine prezentu imaš oblik pečem, jasna promjena k → č.

Drugi primjeri:

• moći (osnova mog-) → mogu, možeš (u 2. i 3. licu dolazi do g → ž)
• vući (osnova vuk-) → vučem, vučeš (promjena k → č)

U nekim glagolima osnova se mijenja zbog jotacije, pa dobiješ oblike poput:

• platiti → plaćam (umjesto *platim)
• broditi → brođen (particip, promjena d → đ)

Ovo su primjeri koji prelaze klasičnu palatalizaciju k, g, h, ali dijele isti princip, prilagodbu glasova radi lakšeg izgovora.

Palatalizacija u Pridjevima

Kad tvorimo komparativ (usporedbu) pridjeva, osnova često završava na g ili k, pa u komparativu dolazi do promjene:

• mlad → mlađi (osnova mlad-, ali u komparativu d → đ)
• dug → duži (g → ž)
• sladak → slađi (k → đ, djelomično jotacija)

Ovdje se vidi da nije samo palatalizacija k→č, g→ž, h→š, nego i širi spektar promjena zbog j ili softening efekata. Ali osnovna logika ostaje, suglasnik se “omekšava” kako bi oblik bio lakši za izgovor.

U superlativu (naj-) zadržava se ista promjena kao u komparativu: najmlađi, najduži, najslađi.

Najčešće Greške Koje Učenici Prave i Kako Ih Izbjeći

Miješanje Prve i Druge Palatalizacije

Jedna od najčešćih zamki je ne znati razlikovati kada primijeniti prvu (k→č, g→ž, h→š), a kada drugu (k→c, g→z, h→s). Problem nastaje jer oba tipa imaju sličan okidač, nastavak koji počinje s i ili e.

Ključna razlika:

• Prva palatalizacija → vokativ, glagolski prezent, usporedba pridjeva, deminutivi
• Druga palatalizacija → lokativ i dativ jednine imenica ženskog roda

Primjer greške: učenik napiše junak → junace (umjesto junače), zato što ne razlikuje kontekst vokativa od lokativa. Ili obrnutno, napiše ruča umjesto ruci.

Kako izbjeći: Pamti pravilo vezano za padež. Ako je vokativ ili prezent, očekuj prvu. Ako je lokativ/dativ ženskog roda, očekuj drugu.

Zaboravljanje Palatalizacije u Vokativu

Ponekad učenici uopće ne primijene palatalizaciju u vokativu jer “zaborave” da postoji pravilo. Napišu junake umjesto junače, ili druge umjesto druže. To je česta greška jer vokativ nije toliko frekventan u pisanom tekstu koliko u govornom.

Kako izbjeći: Svaki put kad sklanjaš muške imenice na -k, -g, -h, zapamti da vokativ završava na -e, što aktivira prvu palatalizaciju. Ponovi nekoliko primjera naglas: junak–junače, učenik–učeniče, pastir–pastiru (nema palatalizacije). Tako ćeš brže uvježbati automatski refleks.

Primjena Palatalizacije Gdje Ne Treba

Druga krajnost je pretjerana primjena, učenik promijeni suglasnik čak i kad ne treba. Primjer: imenica majka u instrumentalu jednine glasi majkom, a neki učenici napišu *majčom misleći da treba primijeniti prvu palatalizaciju.

Zašto ne treba? Zato što instrumental jednine završava na -om (kod imenica ženskog roda s nastavkom -a), a glas o nije okidač za palatalizaciju. Palatalizacija dolazi samo ispred i, e, j.

Kako izbjeći: Prije nego primijeniš pravilo, provjeri završava li nastavak na i ili e. Ako ne, palatalizacija najvjerojatnije nije potrebna. Također, obrati pažnju na rod i padež, neki padežni oblici u standardnom jeziku ne aktiviraju palatalizaciju.

Brze Trikove i Pamtilice Za Lakše Učenje

Pamtilice Za Promjene Suglasnika

Jedna od najjednostavnijih pamtilica:

“K G H ispred E i I postaju Č Ž Š, to je prvi tip, a drugi je C Z S.”

Ili još kraće:

KGH + E/I = ČŽŠ (prva) ili CZS (druga)

Možeš i vizualizirati: zamišljaš da su k, g, h tvrdi, “hrapavi” glasovi, a č, ž, š ili c, z, s su mekani, “šuštavi”. Kad dodaješ mekani glas e ili i, tvrdi se omekšavaju.

Još jedan trik je asocijacija s poznatim imenima ili riječima:

• Marko → Marče (vokativ)
• drug → druže
• duh → duše

Ako zapamtiš ove tri, imaš obrazac za cijelu prvu palatalizaciju.

Za drugu, zapamti:

• ruka → ruci
• noga → nozi
• muha → musi

Opet tri primjera pokrivaju cijelo pravilo.

Vizualne Sheme i Asocijacije

Neki učenici najbolje pamte kad nacrtaju shemu ili tablicu s bojama. Možeš napraviti:

• Prvu palatalizaciju u plavoj boji
• Drugu u zelenoj
• Treću (ako je tražiš) u sivoj (jer je rjeđa)

U svakom redu stavi izvorni glas, strelicu, novi glas, te 2–3 primjera. Tako kad otvoriš bilježnicu, odmah vidiš sistematizirano.

Druga ideja je flashcard metoda, napiši na prednjoj strani riječ u osnovnom obliku (junak), a na stražnjoj oblik s palatalizacijom (junače). Svaki dan ponovi nekoliko kartica. Kroz tjedan dana automatski počneš prepoznavati obrazac.

Također, možeš koristiti asocijacije s poznatim imenima, npr. ako znaš nekoga tko se zove Marko, uvijek ga zoveš “Marče” (vokativ). Ili ako ti se sviđa riječ bog, automatski znaš da je vokativ bože. Osobne asocijacije brže ulaze u dugoročno pamćenje.

Vježbe i Zadaci Za Provjeru Znanja

Jednostavne Vježbe Za Početnike

1. Dopuni nastavak i primijeni palatalizaciju:

• vrag + -e (vokativ) = __________
• riba + -i (lokativ) = __________ (nema palatalizacije jer osnova je rib-, nema k/g/h)
• Hrvat + -e (vokativ) = __________ (nema palatalizacije)
• učenik + -e (vokativ) = __________

1. Prepoznaj tip palatalizacije:

• junak → junače: Koja palatalizacija? (Odgovor: prva)
• ruka → ruci: Koja palatalizacija? (Odgovor: druga)

1. Ispravi grešku:

• Učenik je napisao: “Pozdravi junake.” Ispravi u točan oblik vokativa.

Ove vježbe pomažu prepoznati osnovne obrasce bez previše komplikacija.

Zadaci Srednje Težine

1. Skloni imenicu u svim padežima jednine i označi gdje dolazi do palatalizacije:

• Primjer: knjiga (N), knjige (G), knjizi (D/L, palatalizacija g→z), knjigu (A), knjigom (I), knjigo (V, rijetko, ali ponekad bez palatalizacije u vokatvu ženskog roda).

1. Odredi glagolski oblik prezenta:

• Infinitiv moći → 1. lice jednine: __________
• Infinitiv peći → 2. lice jednine: __________

1. Usporedi pridjeve:

• drag → komparativ __________
• jak → komparativ __________
• visok → komparativ __________ (ovdje je malo drugačija promjena, ali slična logika)

1. Pronađi riječ u tekstu gdje je primijenjena palatalizacija:

• Tekst: “Na ruci je nosio sat koji mu je poklon od ujaka.”
• Odgovor: ruci (k→c), ujaka (nema palatalizacije u genitivu).

Izazovni Primjeri Za Napredne

1. Razlikuj prvu, drugu i treću palatalizaciju:

• junače (vokativ) – koja?
• ruci (lokativ) – koja?
• otac (povijesni razvoj) – koja?

1. Složeni glagolski oblici:

• Participi: broditi → brođen (koja promjena?)
• Prezent: trpjeti → trpim (zašto nema palatalizacije?)

1. Analiza teksta:

• Uzorak: “Druže, jesi li vidio knjige na ruci majke?”
• Označi sve oblike gdje je primijenjena palatalizacija ili jotacija.

1. Napiši esej od 200 riječi koristeći barem 10 primjera palatalizacije.

Ovi zadaci zahtijevaju dublje razumijevanje i sposobnost analize konteksta, idealno za pripremu ispita ili maturu.

Kako Vježbati Palatalizaciju Kod Kuće

Online Resursi i Alati

Internetski izvori mogu biti korisni za provjeru pravila i vježbanje. Preporučeni resursi:

• Hrvatski jezični portal (HJP) – možeš provjeriti sklonidbe imenica i glagolske oblike
• E-gramatika i online školske vježbenice – nude automatske zadatke s trenutnom povratnom informacijom
• YouTube kanali za hrvatski jezik – vizualna objašnjenja često pomažu kad tekst sam nije dovoljan
• Kvizovi i flashcard aplikacije (npr. Quizlet) – možeš kreirati vlastiti set s primjerima palatalizacije

Neke platforme nude interaktivne zadatke gdje klikneš na pravilno slovo, ili biraš između oblika. To je zanimljivije nego čitanje tabela i priručnija za ponavljanje pred test.

Ako nemaš pristup plaćenim resursima, besplatne stranice poput Loomen (e-obrazovanje Sveučilišta u Zagrebu) nude materijale za middle i high school razinu.

Praktični Savjeti Za Svakodnevno Ponavljanje

1. Napiši popis 10–15 najčešćih imenica (junak, ruka, bog, duh, učenik, vrag, snaha, noga, muha, majka) i svaki dan ih sklanjaj u jednom padezu. Jedan dan vokativ, drugi lokativ, treći dativ.
2. Glasno izgovaraj oblike dok učiš, to pomaže uspostaviti mišićno pamćenje za izgovor.
3. Koristi sticky notes na radnom stolu ili u sobi, napiši pravilo ili primjer i svaki put kad ga vidiš, ponovi.
4. Piši kratke rečenice koje sadrže oblike s palatalizacijom, npr. “Zdravo, druže. Vidio sam knjigu na ruci majke.” Tako vezeš pravilo s realnim jezikom.
5. Formiraj studijsku grupu s kolegama, svaki od vas donese po nekoliko primjera, provjeravate jedni druge, raspravljate o greškama.
6. Prati jezik u medijima, novine, pjesme, filmski titlovi. Kad vidite vokativ ili lokativ, primijetite je li došlo do palatalizacije. S vremenom postane automatski refleks.