Nosač ili nosać — tražite pravilan oblik.
Nosač je pravilan oblik: dolazi od glagola nositi + agentivnog sufiksa -ač; rječnici i etimologija potvrđuju nosač, dok je nosać dijalekatski izgovor. Provjera: povežite s nositi → nosač.
Ispitat ću primjere i pravila tvorbe da objasnim najčešće zamke.
Pravopisna i gramatička osnova
Kad pišemo č ili ć, nije dovoljno poslušati uho. Kao da birate ključ za staru škrinju: zvuk pomaže, ali porijeklo otvara bravu. Provjerite korijen riječi — često odande dolazi odgovor.
Padežni oblici i izvedenice znaju biti prozor u pravilnu grafemu; ako riječ ima slavensku osnovu ili izvedenicu s -k-/-č-, to često vodi prema č. Ako dolazi iz dijalekta ili tuđice, budite oprezni — poslušajte i provjerite rječnik.
I ja sam zagriješio jednom: napisah “pećar” umjesto “pekar” — sram, ali pouka. Pravopis je nepristojan prijatelj koji vam šapne: istraži korijen, sotvori oblike, pogledaj etimologiju. Tako izbor između č i ć prestaje biti lutrija.
Praktična primjena u rečenicama
Kad riječ uđe u rečenicu, prvo provjerim tvorbu — to često razriješi dilemu č ili ć.
Ponekad to znači razbiti riječ: nositi + -ač = nosač. I da, ostaje s č.
Vidio sam to na polici u dućanu — naljepnica: “nosači za police”. Ne zvuči književno, ali radi posao… i odmah govori u kojem je broju i padežu.
Primjeri za brzu orijentaciju: “Moj nosač danas nije došao.” “Kupili su nosače za police.” Čisti, praktičan jezik.
Malo navike pomaže: provjeri izvode, nastavke i rodne oblike.
Kontekst sve mijenja — predmet, broj, sklonidba.
Ako gubiš nit, zapitaj se: kako bi to rekao prijatelju? To obično vrati jasnoću i ukloni dvojbe.
Najčešće greške i razlikovanje
Sitnica — a opet zna zagorčati dan. Č i ć? Za mnoge su to dvije sitne kvačice koje zbunjuju više nego novčani prijenos preko Revoluta.
Često čujem: „Pa zvuče isto.“ Ne zvuče. U govoru, dijalektu ili kad ne pratimo tvorbu riječi, lako zamijenimo nosač i nosač (č/ć) — a pravi razlog leži u glagolu: nositi → *nosač*. To je ključ: provjeri osnovni glagol i oblike.
Malo vježbe sluha pomaže. Slušaj riječi naglas, snimi se, usporedi. Prati deklinaciju i parove riječi — toliki su primjeri: kuća vs. kuča; priča vs. prića.
Meni se jednom potkrala greška u tekstu za lokalni list; neugodno, ali me naučilo da uvijek provjerim korijen riječi. Vrijedi uloženog truda — čini razliku u dojmu i profesionalnosti.
