Nevjernik ili “nevjernik”: jasno i praktično.
“Unbeliever” opisuje neutralno nekoga bez vjere; “infidel” nosi povijesne i moralne konotacije neprijateljstva i osude, pa mijenja ton teksta — od objektivnog do isključivog. Izbor ovisi o publici, kontekstu i namjeri pisca.
Ispitat ću primjere rečenica da pokažem razliku.
Pravopisna i gramatička osnova
Pravopisna i gramatička osnova kreće od korijena riječi—doslovno. Kad sjediš s prijateljem i razglabate o jeziku, korisno je ići korak po korak… bez drvenih pravila koja stanu u jednom dahu.
Imenica nevjernik vodi nas do praslavenskog korijena věra; u tonu starijih govora to je netko “bez vjere” ili “prekršitelj vjere”. Ta povijest oblikuje i deklinaciju: jedn. nevjernik, nevjernica; gen. nevjernika; dat. nevjerniku; vok. nevjerniče; pl. nevjernici; instr. nevjernicima.
Poveznice s glagolom vjerovati i imenicom vjera čine stvari jasnijima—kao kad staviš stare obiteljske fotografije kraj novijih i odmah vidiš tko koga podsjeća. Ja sam i sam zamijenio padeže u srednjoj, pa vjerujte: pamćenje zadanih oblika štedi vrijeme… i srce pri ispravnim rečenicama.
Praktična primjena u rečenicama
Kad objašnjavam riječ *nevjernik* prijatelju uz kavu, ne počinjem od tablica padeža — počnem od situacija.
“On je nevjernik.” Kažeš i misliš: vjerojatno nema posebne religije. Kratko, jasno.
“Bio je nevjernik prema prijatelju.” Taj isti pridjev dobiva težinu: sad je moralna presuda, zvuči kao prekid povjerenja… i peku te riječi.
Kako birati padež i pridjeve? Pa poslušaj rečenicu — gdje želiš da čitatelj stane i osjeti? Nominativ držimo neutralnim; genitiv ili dativ često naglase odnose i odgovornost.
Praktičan primjer: “Optužili su ga kao nevjernika” — to već vuče pravnu ili društvenu težinu.
Savjet iz prakse: čitaj glasno. Osjetit ćeš nijansu. I ako zabrljaš — priznaj; ljudi cijene iskrenost više od savršene gramatike.
Najčešće greške i razlikovanje
U praksi najveće zabune nastaju kad ne razmišljamo o korijenu i funkciji riječi u rečenici. Jedan primjer: *nevjernik* — to je osoba koja ne vjeruje ili je prekršila povjerenje; *nevjera* je čin. Ipak, ljudi često pišu *nevjernika* umjesto *nevjernik* u nominativu… ili upotrijebe *nevjernica* misleći na muškarca. Mala zamjena roda, i smisao je drukčiji.
Savjet iz kafića: pogledaj korijen riječi, provjeri padež i broj. Genitiv izgleda ovako — *nevjernika*; množina — *nevjernici*; vokativ — *nevjerniče*. Rječnik riješi većinu dvojbi.
Meni se jednom dogodilo da sam poslao tekst s pogrešnim oblikom — neugodno, ali brzo popravljeno. Malo pažnje, i sve sjeda na svoje mjesto.
