Riječ „proslijediti” — želite znati koji oblik je pravilniji.
Standardni oblik je proslijediti/proslijedio/proslijedila; ima potporu pravopisa i akcentne paradigme. Govorni kraći oblici (proslijedit/prosljeđit) su dijalekatski i dopušteni u živoj komunikaciji, ali u službenom tekstu preporučujem dosljedno korištenje standarda.
Ispitat ću primjere i rječnike pa napišem nekoliko usporednih rečenica.
Pravopisna i gramatička osnova
Pravopisna i gramatička osnova često zvuči kao suhoparna teorija, ali zapravo krije jednostavne izbore koje koristimo svaki dan… uzmimo primjer proslijediti. Kad kažemo proslijediti, mislimo na standardni oblik, a ne na varijantu s e — to nije samo ukus pravopisnih pedanata, nego fonologija i norma koja drži jezik na okupu.
Dugorastući naglasak u perfektivu objašnjava grafemski niz -ijed-; u praksi to znači da nam akcent pomaže odrediti pisanje. Ikavski ili ekavski utjecaji znaju sijevati konfuziju među piscima — upoznam to iz prve ruke: jednom sam u novinarskoj rubrici pogriješio, čitatelji su mi to lijepo rekli.
Konjugacija (proslijedim, proslijedila, proslijedite) potvrđuje konzistentnost i olakšava pamćenje. Korisno, praktično, i — pomalo zadovoljavajuće.
Praktična primjena u rečenicama
U praksi: *proslijediti* je standardan oblik — zato ga slobodno koristite kad želite zvučati uredno i jasno. Čujete li dugorastući naglasak u perfektu, imate potvrdu: grafemski niz *-ijed-* nije slučajan.
Primjeri koji stvarno pomažu: “Proslijedila sam poruku.” “Proslijedite dokument, molim.” “Proslijedili smo kontakt kolegi.” Kratko, upotrebljivo.
Savjet iz kafića: kad tipkate službeni e-mail ili vodite zapisnik, birajte *proslijediti*. Tako izbjegavate dijalekatske zamjene koje znaju zavarati čitatelja. I da — čitatelju je lakše kad se oblik slaže s izgovorom; to štedi vrijeme i puno objašnjavanja.
Mala ispovijest: jednom sam u brzini napisao “proslijedit” — pa sam dobio popriličan komentar od urednice. Naučiš brže nego misliš.
Najčešće greške i razlikovanje
Kad pišemo, najveći krivac za greške često je miješanje standardnog i dijalektalnog izgovora — ljudi napišu proslijedit kako ga izgovaraju u govoru (proslijedit, prosljeđit). Standardno je: proslijediti. I to je to.
Ali akcent i lokalni naglasci (ikavsko, ekavsko) prave čuda — i varijante koje urednik odmah vidi. Ja sam toliko puta dovršio rečenicu pa se uhvatio za glavu: mali naglasak, velika sramota.
Kako to riješiti? Pa, pažljivo slušajte akcent, usporedite parove prosljeđivati/proslijediti i provjerite rječnik. Vježbe kroz konkretne rečenice ili brza javna provjera u rječniku štede vrijeme — i živce.
Ako trebate, mogu složiti 10 primjera konjugacije da odmah stavite u radnu bilješku.
Zaključak
Na jezičnom raskrižju preporučeni standard proslijediti stoji poput dobro popločanog mosta (jasno pravopisno i pravilno slaganje glagolskih oblika), dok dijalektalni proslijedit ili prosljeđit valovito nalikuju lokalnim stazama—razumljivi, ali rizični u službenom pisanju. Čitateljima se savjetuje da se drže rječnika, vježbaju parene rečenice (proslijedim — proslijedila) i slušaju naglasak (dugi uzlazni u perfektu). Uz malo vježbe prelazi se sigurno sa klimavih staza na čvrsti most, izbjegavajući uobičajene pogreške.
