Forward ili „forward“ u e-mailima: dobro ste na pravom mjestu za jasno pravilo.
Kada mislite na jednokratnu radnju koristite imperativ/kratki oblik: „Please forward this message.“ Za trajnu ili ponavljajuću obvezu koristite present continuous ili modal: „You will need to forward incoming messages.“ To izbjegava dvosmislenost u uputama.
I ja ću pokazati brze testove za većinu slučajeva.
Pravopisna i gramatička osnova
Ako popričamo kao dvojica koji se razumiju… brzo izađe pitanje: prosljeđivati ili proslijediti? Jednostavno — prvi je *nesavršen* (trajni, ponavljani čin), drugi *savršeni* (dovršenost).
Inače, nije to samo akademska sitnica; pogodite tko završi u rječniku kao standard? Prosljeđivati, s naglaskom na treći slog.
Naglasak ti, u praktičnom radu — pisanje mailova, izvještaja ili poruka kolegama — rješava dilemu /je/ vs. /ije/. Dakle: prosljeđivati (duže, ponavljajuće), proslijediti (jednom, završeno). I da, dijalekti će ti ponuditi varijante… ali ako želiš da tekst “zvuči” standardno, drži se ovoga.
Mala usřtna priča: jednom sam u žurbi napisao *proslijediti* kad je trebalo *prosljeđivati* — urednik me vratio s osmijehom i crvenom olovkom.
Naučio sam na vrijeme. Vježba + pouzdani izvori = manje sramote na kraju radnog dana.
Praktična primjena u rečenicama
U praksi, razlikovanje savršenog i nesavršenog oblika značit će da te ne pitaju dva puta što si mislio reći… i da ne izgledaš nepažljivo u službenom mailu.
Na primjer: “Morat ćeš šefu prosljeđivati sve dobivene poruke” — to zvuči kao stalna obveza; “Morat ćeš šefu proslijediti ovu poruku” jasno ukazuje na jednokratni čin.
Kad pišeš ili govoriš, drži se nesavršenog prosljeđivati (prosljeđujem, prosljeđivali) za ponavljajuće zadatke; proslijediti za konkretne situacije.
Meni je to spasilo sat vremena tjedno kad sam vodio tim koji je primao hrpu e‑mailova od klijenata.
Rezultat? Jasnije poruke, manje pitanja i profesionalniji dojam — baš ono što traže škole, birokracija i klijenti.
Najčešće pogreške i razlikovanje
Nesavršen i Savršeni — zvuči suhoparno, ali kad krene praktična upotreba, stvari postanu jasne i često zabavne.
Prosljeđivati vs. proslijediti.
Često čujem: “Treba li prosljeđivati mail?” — netko govori o radnji u tijeku. Ako želiš reći da si već odradio posao, kažeš *proslijedio*. Kratko, jasno.
Prosljeđujem — govorim o sebi sada: šaljem upravo sad.
Proslijedili ste trebate li potvrdu? Tada razmislite — govorite li o navici ili jednoj završnoj radnji?
Prosljeđivali i proslijedivši.
Prvi je opis navike u prošlosti: “Prosljeđivali smo ponude svaki tjedan.” Drugi je particip perfekta — *proslijedivši* znači “nakon što si proslijedio” ili “time što si proslijedio”. Zvuk? Mali detalj, velika razlika.
Zaključak
Jasnije izbore stvaraju mirniju komunikaciju: dosljednim izborom kontinuiranog „naprijed” za tekuće dužnosti i dovršenog „naprijed” za pojedinačne radnje sprječava se nejasne zahtjeve, smanjuju ponovljeni odgovori i potiče profesionalnu dotjeranost. U praksi, ova preferencija očuva produktivnost (manje naknadnih upita), štiti procese (dosljedna očekivanja) i promiče uljudnu preciznost. Čitatelji bi se trebali sjetiti pravila, pregledati primjere i vježbati upotrebu — male promjene u izražavanju donose glatke, razumne signale koji štede vrijeme i stres, postupno jačajući jasnoću u timu.
