Mliječarka ili mlijekarica — tražite pravilan oblik za javne natpise ili tekstove.
Izbor između „mljekarica” i „mlijekarica” ovisi o lokalnom izgovoru: slijedite govor mjesta za natpise, jelovnike i naslove; izbjegavajte pretjeranu regularizaciju nastavaka i uvoz književnih oblika u svakodnevni jezik.
I ja biram oblik prema najraširenijem lokalnom govoru da izbjegnem ispravke.
Pravopisna i gramatička osnova
Slušaj — ova dvojba o mljekarici ili mljekarici nije samo jezična kviz-igra.
Kad se gleda tvorba imenica od osnove mlijeko, sve pada na fonološko pravilo kratkouzlaznog naglaska. Zato lokalno u govoru češće čuješ *mljekarica* nego *mljekarica* — nije moda, nego očekivani razvoj.
Ima smisla provjeriti srodne riječi: *mljekar*, *mljekarstvo*, *mljekarski*; one potvrđuju isti obrazac, iako osnovna riječ *mlijeko* i pridjev *mliječni* zadržavaju /ije/.
Moj praktičan savjet? Prati naglasak.
Ako ga izgovor nosi kao kratak uzlazni sklad, biraš oblik bez dodatnog i‑je. Jednostavno, poput kuhanja dobre kave — osjetiš razliku, znat ćeš što poslužiti.
Praktična primjena u rečenicama
Kad razgovaram s ljudima iz sela ili pišem za lokalni list, uvijek zagovaram oblik *mljekarica* — ne zato što sam gramatički purist, nego jer to stvarno zvuči prirodno. Ipak, često vidim “mlijekarica” na plakatu kod tržnice… i to zbunjuje kupce.
Zašto? Kratkouzlazni naglasak zahtijeva jednostavan oblik; *mljekarica* se slaže s riječima poput *mljekar*, *mljekarstvo* i odmah čitatelju daje signal: riječ je od *mlijeko*. Jedna rečenica na jelovniku ili u naslovu rješava stvar: “Mljekarica donosi svježe mlijeko” — jasno, kratko, bez dvojbi.
Savjet pri pisanju: držite dosljednost. Na natpisima, u izvještajima i u uputama za kupce, to štedi vrijeme i nerviranje… a i nekad jedan pravilan oblik vrijedi više od sat vremena objašnjavanja.
Najčešće greške i razlikovanje
Kad se priča o *mljekarica* versus *mlijekarica*, sve je zapravo u naglasku i intuiciji koju nosi govor, ne u nekoj zagonetnoj gramatici.
Često ljudi naglasak stavljaju krivo zato što vide grafemu /ije/ u “mlijeko” i automatski pišu isto u imenici.
Ali slušajte: kratkouzlazni naglasak vodi prema mljekarica — tako to zvuči kad prođete kroz selo ili kupite jogurt na placu.
Mali podsjetnik, bez panike:
- mljekarica — /mljekarica/ — ispravno;
- mlijekarica — /mlijekarica/ — češća pogreška;
- mlijekar — muški oblik.
Kad sumnjate, izgovorite naglas.
Ako zvuči prirodno i kratko, to je to.
I da — i ja sam jednom pisao „mlijekarica“ dok mi je starija susjeda samo podigla obrvu…