Mlijekar ili dostavljač mlijeka?

by Marria Beklavac

Dairyman ili milkman — tražite jasnoću o terminu.

“Dairyman” obično označava osobu koja upravlja mljekarskim gospodarstvom i brine za stoku i preradu mlijeka; “milkman” znači radnika koji dostavlja mlijeko kupcima. U suvremenom, inkluzivnom jeziku često se koriste “dairy farmer” ili “milk delivery worker” ovisno o kontekstu.

I ja ću dalje usporediti nijanse i primjere upotrebe.

Pravopisna i gramatička osnova

Kad popijemo kavu i pričamo o jeziku, ova jedna riječ uvijek izazove odgovor: *mljekar*, ne *mlijekar*.

Porijeklo pomaže — od staroslavenskog *melko* do našeg *mljekar*; agentni nastavak zahvati korijen bez /ije/.

Naglasak nije sitnica. Mljeko ima dugi uspon, mljekar kratak — zato se /ije/ ne pojavljuje u osnovi.

Zvuči dosadno? Nije. To je praktična karta za pisanje: mljekari, mljekarima, mljekara.

I izvedenice: mljekarica, mljekarov.

Ja sam i sam triput pogriješio kad sam pisao oglase na lokalnoj tržnici — ljudi su me ispravili bez milosti.

Sad znam: držati se fonološke logike znači pisati brzo i bez sramote.

Ako pitate za pravilo — ono je tu, jasno… i korisno.

Praktična primjena u rečenicama

Kratko i jasno, bez lingvističke gadljivosti: riječ *mljekar* u nominativu jednine stoji u običnoj rečenici — “Mljekar dostavlja svježe mlijeko svako jutro.”

Vidite ritam? Jednostavno.

Množina: *mljekari*. Primjer iz tržnice: “Mljekari dolaze na tržnicu u pet sati.” Zvuk je isti, samo ih je više… i miris sira također.

Genitiv množine: *mljekara* — tu se korijen očituje. Rečenica može biti nespretna pa je bolje: “Okus sireva manje ovisi o malom broju mljekara.” Bolje, zar ne?

Dame i posvojno: *mljekarica* i *mljekarov* koriste se prirodno — “mljekarica iz sela” ili “mljekarov posao”.

Osobno, jednom sam zbog nepravilnog padeža dobio čudne poglede na placu… pa pazite na završetke.

Najčešće greške i razlikovanje

Kad se o mljekaru priča u kavani, najčešća zabuna uvijek je ista: /ije/ ili /je/?

Mlijeko — dugi naglasak. Mljekar — kratki naglasak. I to je sva mudrost koja odlučuje hoćemo li pisati mljekar ili mlijekar (ne, ne pišemo s dodatnim i).

Slušajte ljude iz okolnih sela ili radnju gdje se proizvodi mlijeko… razlika u izgovoru odmah padne na uho. Ja sam jednom na natpisu vidio “mlijekar” i skoro uzeo marker da ispravim — nije neobično, jer pisani oblik često prati kako ljudi govore, a akcenti variraju.

Savjet praktične prirode: prije objave provjerite oblike — mljekari, mljekarica, mljekarov. Ako ste u dvojbi, recite naglas: zvuči li prirodnije bez onog ekstra i? Ako da — problem riješen.

Moglo bi vam se svidjeti