Marmelada ili prometna gužva?

by Marria Beklavac

Jam ili džem? Pravi odgovor dolazi brzo i jasno.

Džem je standardan izbor u većini južnoslavenskih normi: piše se „džem“ (diftong dž za /dʒ/), izbjegava se đ, olakšava deklinaciju i etiketiranje; urednici, proizvođači i nastavnici trebaju dosljedno upotrebljavati „džem“, uz rijetke iznimke u lokalnim varijantama.

Ispitat ću izvore i primjere iz prakse za detalje.

Pravopisna i gramatička osnova

Džem — riječ koju svakodnevno koristimo, ali oko koje znatiželja još tinja. Dolazi iz engleskog jam, pa u hrvatskom prirodno nosi grafem dž; to nije puka pobožnost prema izvoru, nego praktična navika koja štedi rasprave.

Kako se sklanja? Jednostavno: džem, džema, džemu, džemom… U množini ćete najčešće čuti džemovi, a povremeno i džemove — oba su razumljiva, ovisno o govorniku i ritmu rečenice.

Ako vam treba kratak priručnik u glavi: tretirajte džem kao većinu posuđenica koje su zadržale /dž/. Ne komplicirajte.

Iskreno — i ja sam jednom zapisao đem u brzini; netko će pogriješiti. Dobra vijest: razum jet će uvijek nadjačati pravilo. U svakodnevnom govoru, jasnoća i prirodan zvuk vrijede više nego pedantno odmjeravanje.

Praktična primjena u rečenicama

Ako želiš da jelovnik ili priča zvuči prirodno — drži se džema, ne *đema*.

Mali test: “Baka je pravila džem od kupina” zvuči domaće i točno. Kupio je kruh, maslac i džem za doručak — jasno, nema dvojbe.

Kad pišeš, vodi računa o deklinaciji: džema, džemu, džemom; u množini recimo džemovi ili džemove. Dosljednost štedi čitatelja… i kućnu raspravu oko pravopisa.

Praktični savjet za jelovnike: napiši “džem od marelice — 0,50 €” umjesto mrtvog “džem (marelica)”. Vidljivo, konkretno, ukusno. I da — džem i marmelada mogu stajati zajedno na polici OPG-a, ali imaj jasne nazive; kupac zna što kupuje, a ti izbjegavaš povrat proizvoda i pitanja na štandu.

Najčešće greške i razlikovanje

Kad se priča o dž i đ — tu nastane najviše zabune, vjeruj mi, nije to samo pedanterija profesora jezika.

Najjednostavnije pravilo: posuđenice iz engleskog ili turskog obično dolaze s /dž/, pa pišemo dž — pogledaj nazive poput džemper, džem od marelice.

Đ se češće pojavi kad osnovni oblik riječi sadrži d i u komparativu ili superlativu mijenja se u đ (velik — veći).

Malo trikova koje koristim: provjeri etimologiju i primjere uporabe u rječniku; internetska pretraga često pokaže standardni oblik.

I da — čest sam grijeh pisati đ jer riječ “zvuči mekše”.

Ne mora. Riječima: slušaj korijen riječi, ne osjećaj.

Moglo bi vam se svidjeti