Ljevoročnost i pravopis? Dobar izbor teme — tu ste na pravom mjestu.
Left‑handed kao pridjev piše se bez prijelaza kad stoji iza imenice (scissors: left‑handed scissors), ali se često spaja ili piše s crticom kao jedinstveni opis prije imenice; oko 10% ljudi je ljevoročno, što utječe na alate, stolove i poduku.
Ispitajmo jednostavne promjene koje poboljšavaju svakodnevicu ljevaka.
Pravopisna i gramatička osnova
U praksi hrvatskog pravopisa često se spotaknem na parove poput *mlijeko* i *djed* — oba znače nešto sasvim običajno, ali pišu se drukčije. Pravilo koje svima pomaže glasi: duljina slogova i porijeklo riječi često diktiraju /ije/ nasuprot /je/. Dakle, *bijel, mlijeko, miješati* — /ije/. *Čovjek, djed* — /je/.
Je li to čvrsto? Ne sasvim… postoje iznimke koje treba naučiti napamet: *rječnik, bljesak*.
Kad učenike vodim kroz to, tražim da izgovore korijen naglas, razbiju tvorbu riječi i zapišu parove. Malo prakse — ponavljanje kroz kontekst, primjerice pisanje kratkih tekstova ili ispravak grešaka — štedi sate kasnijeg natezanja pred zadacima. Meni je pomoglo: jednom sam napisao *ljevoruk* pa sam se prestao mučiti kad sam shvatio zašto.
Praktična primjena u rečenicama
Kad objašnjavam kad ide /ije/, a kad /je/, volim početi jednostavno — riječ po riječ, kao da pregledavamo jelovnik kafića.
Izgovarajte naglas: dulji slog često krije /ije/, kraći zvuk češće je /je/. Recimo: mlijeko — izgovor se pruža, piše se s /ije/; mjesto — brz, kratak slog, /je/.
Igra promjene oblika pomaže više od gramatike napamet. Uzmi glagol, mijenjaj: raditi — radije; pogledaj kako se glas proteže. Provjeri rječnik ako zapne.
Ne zaboravi: postoje iznimke i tradicija; neke riječi jednostavno se pišu onako kako smo se naučili.
Vježbaj u rečenicama — napiši pet svojih rečenica s tih par riječi i pročitaj naglas. Ja sam tako jednom promašio mlijeko/mleko… i od tad pamtim bolje.
Najčešće greške i razlikovanje
Često ljudi pišu po slušanju: čuju /ije/ i odmah stave “ije” na papir. Razumljivo — u svakodnevnoj žurbi to je najbrže. Ali slušanje vara: treba provjeriti korijen riječi, tradiciju i rječnik. Ja sam jednom napisao “rječan” umjesto “rječnik” — neugodno, ali korisno iskustvo.
Pa kako se snalaziti? Primjeri pomažu. Bijel ima dugo i piše /ije/; čovjek zvuči kratko pa je /je/; rječnik je dugo, ali piše /je/; ljevoruk kratko, /je/.
Savjet prijatelja: napravite si bilješku s najčešćim zamkama i vježbajte rečenice — pet minuta dnevno dovoljan je trening. Rječnik (ili Hrvatski pravopis) odlučuje kad vas instinkt prevari. Malo discipline, puno čitanja… i greške postaju rjeđe.
