Lijen ili lijen? Tražite pravilni oblik.
Ispravno je “lijen” (od praslavenskog lěnъ); izvedenice: lijenost, lijenčina; neke varijante mijenjaju suglasnike u izvedenicama (ljenji, ljenčariti), pa provjerite svaki oblik u rječniku.
I ja ću provjeriti izvorne oblike i rječnike ako želite detalje.
Pravopisna i gramatička osnova
Riječ lijen vuče korijen iz praslavenskog lěnъ — to nije neki jezični mit, nego stvarna povijest koja objašnjava zašto u hrvatskom imamo ije u obliku lijen, lijena, lijeno.
Kad govorimo o izvedenicama, pomislite na lijenost: nije samo pridjev s dodatkom sufiksa, nego nastavak koji se ponaša dosljedno s osnovom riječi.
I da, ona zamka s je koja mami mnoge — sjetite se kako ljudi ponekad napišu ljep umjesto lijep; mehanika je slična: glasovni refleksi plešu oko vokala i lako nas zbune.
Praktičan savjet: kad tvorite komparative ili novu riječ iz osnove, izgovor često vodi pravopis. Ako vam se čini da nešto “zvuči čudno”… vjerojatno i piše čudno.
Ja sam tako jednom napisao lijepo kao lje… pa ispravak mi je spasio tekst — i živce.
Praktična primjena u rečenicama
Kad pišete pismo, školsku zadaću ili članak za lokalni portal, neće vas spasiti instinkt. Rješenje je jednostavno: pogledajte korijen riječi i izgovor. Lijen ili *lijен*? Pogledajte primjere: lijenost, lijenčina — tu je jasno.
Znam, zvuči dosadno… ali vrijedi. Kad naiđete na sumnjivi oblik s -je- (poput onih izvedenica koje mame sječne glasove), radije provjerite rječnik nego nagađate. To vam štedi vrijeme — i sram pred urednikom.
Moj praktičan trik: otvorim riječ u Džep rječniku ili na mrežnom izdanju Rječnika HJP. Ako pišem brzo, jedan udarac u tražilicu riječi riječići dilemu. Ponekad i govor pomaže: izgovor često otkrije korijen.
Kratko: oslonite se na temeljni oblik, provjerite nastavke (lijen — lijenost) i budite oprezni s tvorbama s -je-. Ustvari — to je sve.
Najčešće greške i razlikovanje
Ako pričamo o “lijen”, to često zapne na -je- jer ljudi automatski povežu s riječima poput *ljep* ili *ljub*.
Logično, ali krivo. Izvor je proto‑slavenski lěnъ — zato je pravilno: lijen, lijena, lijeno.
Ima i nastavaka koji zbunjuju: *lijenost* i *lijenčina* stoje, ali *ljenji* ili *ljenčariti* već pokazuju drugu tvorbu pa se ne ponašaju po istom šablonu.
Moj primjer iz života: jednom sam u tekstu napisao *ljen* umjesto *lijen* — urednik mi je vratio uz smajlić i opasku “pazi etimologiju”.
Dobar podsjetnik…
Dakle, ne kopiraj automatizam -je-, provjeri korijen i gledaj tvorbu riječi. Malo etimologije i gledište “kako zvuči” riješit će većinu grešaka.
