Licence protiv license: jasno i brzo za vaš slučaj.
American English: “license” za imenicu i glagol; British English: “licence” za imenicu, “license” za glagol — u ugovorima i tehničkim tekstovima držite dosljednost jer različite forme mogu izgledati nepažljivo i pravno rizično.
Ispitat ću primjere i najčešće pogreške dalje.
Pravopisna i gramatička osnova
U govoru često čujem *licenca* — pa čak i među kolegama — ali u pravopisu i gramatici ispravan je oblik licencija.
Razlika? Sitna za uho, važna na papiru. Licencija je imenica ženskog roda: licencije, licenciju, licencijom, licencijama. Kad pišem ugovor ili šaljem službeni mail, automatski biram *licencija* — jer želiš li izbjeći pravne nesporazume? Naravno da želiš.
Svakodnevno je *licenca* prihvatljiva; u kafiću nitko neće brojati padeže. Ipak, ako dokument ide prema klijentu poput Infobipa ili HŽ-a, bolje držati standard.
Osobno sam jednom u ponudi posla pogrešno napisao — sitnica koja je nakratko promijenila ton razgovora. Naučio sam: daj prednost jasnosti. I da, malo pedantnosti dobro zvuči u ugovorima.
Praktična primjena u rečenicama
Kad razgovaram s klijentima o *licenciji*, volim to reći ovako: riječ je o pravu — konkretno, pravom koje i vi i druga strana dogovarate, često zapisano u dokumentu.
Ponekad klijenti zbune oblik: ne kaže se *licenca* kad pišemo formalno, nego licencija. I to se osjeti u tekstu.
Primjeri iz prakse… kratko i jasno:
- Ugovor: “Potpisao je ugovor o licenciji.” — formalno, zvuči profesionalno.
- Mediji: “Razgovarali su o licencijama.” — množina, jasno.
- Klijent: “Trebate licenciju za korištenje.” — direktno, praktično.
Ponekad šalim: to je poput vozačke — imaš je ili nemaš, ali ime mora biti točno.
Ako želite, pošaljem primjer rečenica prilagođenih za vaše ponude ili e‑mail šablone; u 10 minuta sredim tekst koji klijent neće moći ignorirati.
Najčešće pogreške i razlikovanje
Greška u izboru riječi često promakne… ali ostavlja trag: tekst zvuči manje profesionalno, a pravo se nerijetko krivo shvati. Vidim to stalno u ugovorima i službenim dopisima — ljudi pišu *licenca* i misle da je sve ok. Nije.
Standard je licencija. Tako se deklinira: licencije, licenciju, licencijom. Kad to pišete službeno, držite se tog oblika. U usmenom govoru često čujem *licenca* — prihvatljivo, ali oprezno; može zbuniti čitatelja koji očekuje preciznost.
Što riječ znači? Dopuštenje za iskorištavanje — materijalno ili intelektualno. Konkretno: želite li nekome dati pravo reproduciranja fotografije, to se rješava licencijom, ne “licencom” po navici. Malo urednosti u terminologiji štedi sate bespotrebnih objašnjenja.
I vjerujte mi — jednom kad to ispravite, dokumenti djeluju ozbiljnije.
