Latin ili latinica? Ovo vam odmah razjašnjavam.
Upotrebljava se veliko slovo „Latin“ za vlastita imena i jezike (npr. Latin Mass, Latin America; „Latin je izvorno inflektiran jezik“), a malo slovo za opisne pridjeve koji nisu vlastita imena (npr. latin-derived words → koristi „Latin-derived words“ kao dio imena).
I ja ću dati primjere i iznimke dalje.
Pravopisna i gramatička osnova
Pravopisna osnova? To je onaj tihi vodič koji ti šapće kada treba veliko slovo, a kada ne — i to s razlogom, ne iz navike. Veliko slovo otvara rečenicu, ali i imena: ljudi, države, organizacije. Malo slovo drži opće pojmove i pridjeve. Primjer: Hrvat i Hrvatica nazivaju osobu; hrvatski opisuje jezik ili pridjev.
Pa opet — postoji začkoljica: u službenim nazivima kao što je Hrvatska demokratska zajednica pišu se velika slova cijelom imenom.
Ponekad sitna razlika mijenja ton ili značenje; nema šale s tim. Ja sam jednom napisao “hrvatski sabor” malim slovom i dobio ispravak… od profesora. Naučiš brzo — pa i greške ponekad zvuče bolje od savršenih rečenica.
Praktična primjena u rečenicama
Nakon kratkog objašnjenja pravopisne osnove, prikažimo pravila u stvarnim rečenicama — korisno i odmah primjenjivo.
Primjeri? Latinski jezik; nekoliko latinskih poslovica; i osobno: nisam se sjećao latinskih izreka — tako zvuči prirodno u rečenici.
Pazite na službena imena: Latinska Amerika piše se velikim početnim slovom. Jednostavno testirajte prije kapitalizacije: zamijenite riječ velikim slovom i pogledajte mijenja li se značenje… Ako da, zadržite veliko slovo.
Moj brzi savjet iz prakse: sastavite listu fraza koje često koristite (npr. latinske izreke koje citirate) i držite je pri ruci — štedi greške i vrijeme. I da, priznajem — i ja sam znao pogriješiti pa sam naučio provjerom konteksta; radi bolje nego puko pamćenje.
Najčešće pogreške i razlikovanje
Najčešće pogreške nastaju kad miješamo navike i ne razmišljamo o funkciji riječi u rečenici.
Jednostavno: kad pišete *latinski*, pitate li se govorite li o jeziku, običaju ili o imenu mjesta? Ako mislite na jezik — *latinski jezik*, *latinske poslovice* — piše se malim slovom. Ako je dio vlastitog imena — *Latinska Amerika*, *Latinsko Carstvo* — veliko.
Mali trik koji koristim u radu (i često spašava uredničke frke): pokušajte dodati riječ *jezik* ili *kultura*. Ako smisao ostane opisni, držite malo slovo.
Primjer: *latinski* → *latinski jezik*; ali *Latinska Amerika* ne postaje *latinski Amerika* samo zato što izgleda slično.
Vidio sam to i u medijima i u školskim sastavima — ljudska pogreška, ne zločin. Pa kad idete lektorirat tekst, napijte kavu i provjerite: opis ili ime?
