Korijeni ili Korijen?

by Marria Beklavac

Roots ili root — dobra tema, na pravom ste mjestu.

Koristite “root” za jedan izvor ili glavni element (npr. kvadratni root, root uzrok); “roots” za više izvora, sustav biljnih korijenja ili porijeklo obitelji (npr. her roots su u Hrvatskoj). Kontekst (botanika, matematika, metafora) određuje jedninu ili množinu.

Ja ću dati primjere i objašnjenja za svaki kontekst.

Pravopisna i gramatička osnova

Pravopisna i gramatička osnova kod nas često se svodi na praktično pravilo: dulji slog obično pišemo kao -ije-, kraći kao -je-. To znači da kad čujete razvučen samoglasnik — kao u mlijeko, miješati, bijel — očekujte ije. Kad je brže izgovoreno, piše se je — čovjek, djed, polumjer.

Ne tvrdim da je to magija; radi se o dužini samoglasnika koja usmjerava pisanje. I da, većina riječi prati uzorak. Ali tu su i zamke koje iznenade — pa sam ih i sam znao napisati pogrešno kad sam žurio na prijavu za natječaj.

Savjet koji stvarno pomaže: uspoređujte slične riječi, učvrstite obrasce kroz kratke vježbe… i slušajte kako ljudi izgovaraju riječi. To često rješava dvojbe bolje od puka teorije.

Praktična primjena u rečenicama

Korijenje i korijeni — ista zemlja, različite priče.

Korijenje koristimo kad govorimo o čitavom sustavu biljke: zamišljeno kao mreža što drži brežuljak nakon kiše… teška, masivna, bez brojnosti.

Korijeni su oni mali, brojni prsti u zemlji; nalazim ih u popisu biljnih vrsta i kad kažem “naši korijeni” mislim na mnoge izvore, neutralno i brojčno.

Korjenovi? To je regionalni, ponekad dijalektalni naglasak — čut ćete ga u selima i starim knjigama, s posebnim ritmom i bojom govora.

Ako sumnjate, provjerite rječnik.

Ja sam griješio, jednom sam zapisao “korjen” umjesto “korijen” u lokalnom tekstu — napravilo je zabunu.

Malo pažnje i značenje ostaje tamo gdje treba.

Najčešće greške i razlikovanje

Kad se priča o najčešćim greškama pri pisanju, razgovaramo kao dvojica prijatelja na kavi — bez suvišnog žargona, ali s dosta primjera.

Greške najčešće dolaze iz izgovora, ustaljenih navika i nepoznavanja iznimaka… i ponekad regionalnih zamki.

Pravilo /ije/ vs /je/: dulji izgovor obično ide s *ije* — mlijeko; kraći s *je* — čovjek. Ali — uvijek postoji to veliko “ali” — ima iznimaka koje vrijedi naučiti napamet.

Primjeri koji zbunjuju: slijedeći vs sljedeći (mijenjaju smisao), korijenje nasuprot korijeni.

Moj savjet? Otvori rječnik kad nisi siguran; uštedit će ti vrijeme i živce. I da, pravilo zna biti nestašno — zapamti nekoliko najčešćih iznimaka i piši s više samopouzdanja.

Moglo bi vam se svidjeti