Korčula ili Korćula — jasno i pravilno.
Ispravno je Korčula: č označava hrvatski izgovor i izvor imena; pogreške su Korćula i Korcula. Padežni oblici: genitiv Korčule, dativ Korčuli, instrumental Korčulom; pridjev korčulanski; stanovnici: Korčulanin/Korčulanka. Provjerom diakritike tekst ostaje profesionalan.
I ja ću paziti da dalje koristim točan oblik.
Pravopisna i gramatička osnova
Korčula — tako je, s kvačicom nad č. Ja to govorim kao netko tko se vraća kući s trajekta: ime otoka i grada u hrvatskom jeziku piše se Korčula, ne «Korcula» ili «Korcula» bez kvačice.
Kad se skače kroz padeže, stvari su jednostavne: Korčule (genitiv), Korčuli (dativ), Korčulom (instrumental)… kratko i praktično. Pridjev korčulanski piše se malim slovom — nije trik, samo pravilo.
Zbunjuje? Ma, zna zbuniti turista i ponekad postarije novinare, ali jednom kad ga zapamtiš, više ništa ne dira.
Kako se zovu mještani? Korčulanin i Korčulanka — prirodni, konkretni oblici. Ne kompliciraj: koristi standardni oblik radi jasnoće.
I da, ako se sluša local dialect uz kavu, čuje se i taj mali akcent koji čini svu razliku…
Praktična primjena u rečenicama
Kad pišete o otocima i gradovima, držite se prirodnih, standardnih oblika — to olakšava čitanje i sprječava sitne gafove. Korčula se piše s kvačicom; u padežima dobijete Korčule, Korčuli, Korčulom… pa zvuči onako kako bismo to i izgovorili za kavu na rivi.
Stvarno korisno pravilo: pridjev se piše malim slovom — korčulanski. Stanovnici? Korčulanin i Korčulanka. Jednostavno.
Mala praksa: ako pišete naslov ili vodič, zadržite ime otoka/ grada u svom standardnom obliku; u tečnim rečenicama prilagodite padež. I da, kad se referirate na ljude, koristite rod i broj pa ne bude zabune — primjerice: ‘Na Korčuli je Korčulanka otvorila konobu’, ili: ‘Sreo sam Korčulana na trajektu.’
Savjet iz života: jednom sam promašio padež u priopćenju — poruka je zvučala neprofesionalno. Od tada provjerim dva puta.
Najčešće greške i razlikovanje
Kad pišete o Korčuli, ima par zamki koje uvijek iznenade i kolege i amatere. Osnovni oblik je *Korčula* — kvačica je non-negotiable. Padne li vam u tekst *Korčule* ili *Korčulom*, provjerite padež: genitiv Korčule, dativ Korčuli, instrumental Korčulom.
Mnogi pomiješaju ime mjesta s pridjevom. Nije “Korčula” kad želite opisati nešto lokalno — to je *korčulanski* (piše se malim slovom). Demonički oblici? *Korčulanin* i *Korčulanka* — zvuče prirodno, zar ne?
Savjet iz vlastitog iskustva: prije objave pročitajte naglas. Ako zapne u ustima, vjerojatno je padež ili oblik kriv. Malo pažnje spašava reputaciju — i sarkastične komentare u komentarima.
