Kopač ili Kopać?

by Marria Beklavac

Kopač ili kopać — ispravno pitanje za pisani jezik.

Kopač je standardni hrvatski naziv (agent od kopati) s nastavkom -ač; u govoru ponekad čujete kolokvijalni kopać, ali u službenom i pismenome jeziku treba koristiti kopač; množina kopači, rod ženskog kopačica.

I ja ću objasniti zašto se takva norma drži i dati primjere.

Pravopisna i gramatička osnova

Kratko i ljudski: imenica *kopač* nastaje dodavanjem sufiksa -ač glagolu *kopati*. Takav sufiks u hrvatskom obično označava izvođača radnje — kao u *kovač*, *svirač*, *vozač*.

Dakle, kopač je normativno prihvatljiv i ne treba ga skrivati kao da je greška.

Evo praktične provjere… u rečenici „Kopač radi rano“ sve se slaže — jedina riječ koja možda zapita je rod: postoji i ženski oblik *kopačica*, produktivan i razumljiv među govornicima.

Pojavljuju se i oblike poput *kopać*; često ih čujete u govoru, ali nisu preporučeni ako želite formalnost.

Osobno: jednom sam čuo oglas za posao u kojem su tražili *kopače* — zvučalo je grubo, ali svi su znali o čemu je riječ. Jezik ponekad birа praktičnost nad pravilom.

Praktična primjena u rečenicama

Kad govorimo o riječi *kopač*, nema potrebe za suhoparnim objašnjenjima — bolje je to pokazati… Pa, kako to zvuči u rečenici koja stvarno živi?

Kratko i praktično: “Kopač radi u polju.” Jasno, nominativ — zvuči domaće, sirovo poput zemlje pod noktima.

A figurativno? “On je pravi kopač.” Hvaljenje, ali drugačije: misliš na nekoga tko uporno traži, iskopa informacije ili rješava probleme.

U pisanju pazim na kontekst i padeže; imenica treba pristajati glagolu i pridjevu kao da pije kavu s njima.

Ponekad stavljam primjer u rečenicu, ponekad u tablicu — ovisi treba li čitatelj brzi pregled ili malu priču. Kratko, jasno i primjenjivo. I da — riječ ponekad miriše na zemlju.

Najčešće pogreške i razlikovanje

Malo zbunjujuće, ali istinito: kopač je pravilno. I to zato što hrvatski najčešće gradi nazive izvršitelja radnje sufiksom -ač — sjetite se kovač, svirač, vozač.

Neki ljudi pišu kopać jer /ć/ zvuči nježnije u govoru… i zato im se čini “prirodnije”.

Često se vidi i padanje u padeže: umjesto genitiva kopača iskače *kopaća.

Ili množina koja se pretvori u neologizme — kopačići i slični “umjetni” oblici. Ja sam jednom u rubrici primio telefonsku poruku s kopaćem — na trenutak sam mislio da je novi alat!

Praktičan savjet: provjeri korijen kop- i usporedi s modelima (kovač, vozač). Ako zvuči kao alat, vjerojatno je -ač. Tako izbjegneš gramatičku zamku i ostaneš u standardu.

Moglo bi vam se svidjeti