Pincete ili kliješta — tražite jasnu razliku.
Kliješta imaju nasuprotne čeljusti za držanje, savijanje ili rezanje (npr. rad sa žicom); kliješta/pincete sličnog izgleda mogu biti višefunkcijske, dok su klešta/tongovi dvosjeci za podizanje, okretanje vrućeg ili klizavog predmeta (kuhinja, kovačnica).
Ispitat ću konkretne primjere i terminologiju po jezicima.
Pravopisna i gramatička osnova
Ako hoćeš znati zašto se piše *kliješta*, evo bez suhoparne lekcije — kao da ti to objašnjavam preko kave.
Riječ dolazi iz praslavenskog *klěstja* i u standardnom hrvatskom nosi dug usponni naglasak, što nam govori zašto pišemo /ije/: kliješta, kliještima.
Zanimljivo: riječ postoji samo u množini — pluralia tantum — pa ne traži jedninu u ormaru za alat.
Mali trik koji koristim: slušam izgovor. Ako zvuči kao *kliješta* s razvučenim srednjim slogom, piši s /ije/.
To izbriše dvojbe i sprječava zamjenu s *klješta*.
I da, ako želiš, usporedi s drugim pluralijama — potvrda uvijek dobro leži u praksi.
Praktična primjena u rečenicama
Praktična primjena riječi „kliješta” u rečenicama često zapne na detaljima — ali to je lakše nego što zvuči. Kliješta su alat koji u hrvatskom jeziku postoji samo u množini, pa se i subjekt slaže u množini: Kliješta su na stolu.
Jednako tako, posvojni oblici prate isti obrazac: Njegova kliješta su oštra.
Sjećam se kako sam jednom kupio Dremel zamjenu za kliješta i zatekao se u trgovini pitajući prodavača: „Kako da napišem to u uputama?” Kratko i jasno — množina.
Malo praktičnih savjeta: napišete li oglas za posao ili inventar, računajte množinu; u tehničkom opisu, pokažite dimenzije i funkciju, ne igrajte se s jedninom.
I da, kad čitate tekstove iz 2025. o alatima — pazite na terminologiju; industrijski PDF-ovi i YouTube vodiči znaju biti nepodudarni.
Najčešće greške i razlikovanje
Pogreška koju stalno čujem: ljudi tretiraju *kliješta* kao jedninu. Često čujem: „Daj mi to kliješte,” pa se spotaknu kad treba reći „su” umjesto „je”. Pravilo je jednostavno — riječ je pluralia tantum. Kažemo: *Kliješta su na stolu*, *Njegova kliješta su oštra*.
Zašto je tako? Jezična povijest igra ulogu: piše se s *ije* zbog povijesne duljine, a ne zato što je „jedno kliješte” u opticaju.
Mala provjera za svakodnevicu: kad podižeš set alata ili kupuješ Parkside ili Bosch u trgovini — govoriš li „uzmi kliješta” ili „uzmi to kliješte”? Prvo je ispravno. I da, ako ti treba: nema jedninskog oblika. Jednostavno… prihvati množinu i sve će zvučati prirodnije.
