Catholic ili catholic — tražite pravilo pisanja.
Veliko slovo koristim za ime institucije ili pripadnost (Katolička crkva, katolički biskup), malo slovo za opći pridjev „univerzalan” ili neformalne reference na vjernike (catholic ukus, catholic interesi, a catholic koji ide na misu).
Imam nekoliko primjera i tipki za uredničku dosljednost.
Pravopisna i gramatička osnova
Pravopisna i gramatička osnova krije se u jednoj, naizgled sitnoj odluci: obična imenica ili dio službenog naziva? Kad govorimo o vjerniku u općem smislu — pišemo malim slovom: katolik, katolkinja. Kad spominjemo instituciju, vratit ćemo se na veliko slovo: Katolička Crkva.
Zvuči jednostavno, ali ljudi spotaknu se baš tu… posebno u tekstovima za crkvene biltene ili lokalne novine. Ja sam jednom u školskom listu napisao “Katolici su odlučili…” misleći na pojedince; nastavnik me smireno ispravio. Naučio sam – pravilo = obična imenica vs. vlastito ime.
U nastavi koristim taj red: objasni, pokaži primjer, daj vježbu. Malo humora pomaže; na kraju, pravilo ulazi u glavu brže nego pravopisne tablice.
Praktična primjena u rečenicama
Kad pišete brzo — novinski tekst, Facebook status ili bilješku uredniku — jedno pravilo rješava većinu dvojbi: ako govorite o osobi, pišete *katolik* s malim slovom; ako mislite na instituciju, pišete Katolička Crkva s velikim. I to je to.
Malo primjera koji pomažu u glavi…
- On je katolik. — opći naziv, neformalno.
- Katolička Crkva — službeni naziv, piše se velikim slovom.
- katolički običaji — pridjev, malo slovo.
- članovi Crkve — kad je riječ o dijelu službenog imena, velikim slovom.
Sjećam se da sam jednom u kolumni ispisao sve s velikim slovima — urednik me ljubazno vratio u stvarnost.
Štedi vrijeme, izbjegava sramotu, i urednici vas manje popravljaju.
Najčešće pogreške i razlikovanje
Desetak sekundi provjere riječi riješi pola zabune. Kad govorimo o osobi — pišemo malo: katolik ili katolikinja. Kad govorimo o instituciji — velika slova: Katolička Crkva.
Žurba i pokušaj stiliziranja stvaraju klizave greške: „Katolik je rekao“ često treba biti „katolik je rekao“ — razlika je suptilna, ali čitljivost trpi.
Mali trik koji koristim: pročitam rečenicu naglas. Zvuk otkriva kome se obraćamo — osobi ili organizaciji. Jednom sam zbog toga pogrešno naslovio članak; urednik je samo rekao: „Provjeri kontekst.“ I bili smo spašeni.
Praktično: ako se radi o službenoj instituciji, piši oba pojma velikim slovima. Vježba s primjerima brzo uđe u naviku… i štedi popravljanje u lekturi.
