Whiten ili izbjeliti: tražite praktičan savjet.
Izbjeljivanje (klor, peroksid) uklanja mrlje i dezinfekciju, ali može oslabiti vlakna, korodirati metal i nadražiti kožu; izbijeljivači/otopine za izbjeljivanje bez klora ili boje (bojanje, bijeljenje, neklorni osvježivači) osvježavaju boju i štite površinu. Uvijek probajte mrlju, slijedite upute i nosite rukavice.
Ja ću objasniti za koju situaciju što birati.
Pravopisna i gramatička osnova
Slušaj — kad te muči razlika između bijeliti i bjeliti, nije to nikakva pravopisna zavrzlama nego stvar korijena i smisla.
Riječ *bijeliti* uvijek ide s “ije”: to je glagol, znači činiti nešto bijelim — *bijelim prozore*, *bijelit ću ogradu*, *bijelio sam zid*. Jasno i praktično.
*Bjel-* pak iskače u nekoliko riječi koje su drugi put prošle: *bjelina*, *bjelanjak* — imaju vlastitu etimologiju, pa zato nema univerzalnog pravila “stavi ije”.
SAVJET iz kafanske filozofije: kad nisi siguran, zamijeni s drugim oblicima ili glasom rečenice — ako prirodno zvuči *bijelio*, piši *bijeliti*.
Malo vježbe, par primjera u bilježnici i problem nestane. I da — pogodio si: češće je to gutljaj kave, a ne gramatika, što pomaže.
Praktična primjena u rečenicama
Kako to izgleda u stvarnim rečenicama? Pitaj susjeda majstora — on će reći: *bijeliti* znači “to make white” i uvijek se piše s ije. Malo doslovno, ali važno… pa da vidimo praktično.
Majstor bijeli zidove svako proljeće; soba nakon toga daje osjećaj čistoće i više svjetla.
Namjeravam bijeliti ogradu sljedeći tjedan jer se lak skinuo — štediš novac ako popraviš na vrijeme.
Ona je bijelila vrata prije prodaje kuće; svježa boja često podigne cijenu i do par stotina €.
Boja je bijelila površinu i sakrila mrlje, ali primijetite: *bijeliti* ≠ *bijeljeti* — drugo ima drugo značenje.
Kratko, jasno i korisno: vidite primjere, čujete miris svježe boje i znate kako se pravilno piše.
Najčešće greške i razlikovanje
Često vidim taj jedan mali trik koji zbuni i ponosnog pisca i onog koji tek uči: *bijeliti* znači “učiniti bijelim” — uvijek s *ije*. Govoriš: bijelim, bijelit ću, bijelio sam. Jednostavno, kao kad opereš zid pa ga osvježiš bijelom bojom.
A onda je tu *bjel‑* — neočekivana iznimka koja se ušulja u riječi poput *bjelina* ili *bjelkinja*. I postoji još i *bijeljeti se*, zaseban glagol: “postati bijel” — zamisli: snijeg koji se postupno vraća na planinu.
Mali praktični savjet koji uvijek radim: zamijeni oblik u rečenici. Ne odgovara li značenju — pogreška je jasna. I da, jednom sam napisao *bjeliti* umjesto *bijeliti* u prijedlogu… i ured mi je ljubazno ispravio. Naučio sam na vrijeme.
