Izbjegavati ili izmaknuti?

by Marria Beklavac

Izbjeći ili izmaknuti — dobro ste došli ovdje ako želite razliku brzo shvatiti.

“Izbjeći” koristim kad namjeravam spriječiti nešto mirno i planski (izbjegavati promet, greške); “izmaknuti” označava brzo, iznenadno ili nečasno izbjegavanje (izmaknuti udaru, izbjegavati odgovor). Odaberite “izbjeći” za preventivu, “izmaknuti” za hitnost ili izbjegavanje odgovornosti.

Ja ću dati primjere i fraze koje pomažu.

Pravopisna i gramatička osnova

Gledaj, pravilo za /ije/ i /je/ zapravo ima smisla — nije čisto zagonetka. Kad je glas dugačak, pišemo *ije*: primjerice mlijeko ili cvijet; kratko — *je*: čovjek, djed.

To nije kameni zakon, više smjernica s mnogo primjena… i s nekoliko izuzetaka koji nas ponekad zavaraju (rječnik, Tijelova).

Jednom sam zamijenio sljedeći i slijedeći u tekstu — urednik me pogledao kao da sam posudio auto bez goriva. Pogreške se događaju; zato pazi na često ponavljane oblike i prati etimologiju kad te zanima zašto nešto pišemo tako.

Koristan trik: slušaj riječ — osjeti duljinu samoglasnika. I čitaj primjere u kontekstu; to štedi vrijeme i živce.

Praktična primjena u rečenicama

Praktična primjena pravila o /ije/ i /je/ u rečenicama može biti iznenađujuće jednostavna — ako znaš gdje gledati. Ja često kažem: poslušaj riječ, pa pogledaj korijen. Primjer? izbjegavati dolazi od izbjeći; čuješ duži samoglasnik → piši *ije*. Ili: mlijeko i čovjek — korijen jasno pokazuje što ide.

Jednom sam prepravljao članak za lokalni portal i zbog jednog slova izgubili smo ton… sitnica, a čitatelji to osjete. Moj trik: identificiraj korijen, izgovori naglas, pa provjeri rječnik kad nisi siguran. Ako žuriš — poslušaj i pogledaj korijen; ako ima vremena — provjeri iznimke. Radi. Štedi vrijeme. I čitači to cijene.

Najčešće pogreške i razlikovanje

Pišem ti ovo kao da sjedimo na kavi — često vidim istu zamku kad ljudi pišu /ije/ i /je/.

Glas im govori jedno, korijen drugdje, pa nastane kaos: pišu po sluha… i pogriješe.

Osnovno pravilo? Duži slog često nosi -ije-; kratki slog obično ima samo -je-.

Ali, naravno, ima iznimaka — provjeri korijen i usporedi s perfektom.

Ja sam jao, i sam sam triput napisao “djeca” krivo kad sam žurio.

Korisno: pogledaj perfektne oblike — oni rijetko lažu.

Primjeri pomažu, pa evo par konkretnih:

  • bijel — /ije/ (duži slog);
  • djed — /je/ (kratki slog);
  • izbjegavati — /je/ (od perfekta).

Ako želiš, napravit ću kratku vježbu za 5 minuta — garantiram da neće biti dosadno.

Moglo bi vam se svidjeti