Istrijebiti ili istrjebiti — tražite točan oblik?
Istrjebiti je normirani oblik kad se sloga smatra dugom; u govoru i dijalektima često čujete istrjebiti. Pravopisna norma i rječnik preporučuju istrjebiti kao standard, pa provjeravam rječnik kad sumnjam.
Ja ću navesti primjere i izvore za brzu provjeru.
Pravopisna i gramatička osnova
Pravopisna osnova počinje od jednostavnog, ali praktičnog pravila: duljina samoglasničnog sloga često odlučuje hoće li u pisanju stajati /ije/ ili /je/.
Dugi slogovi obično daju /ije/ — bijel, mlijeko — kratki pak /je/ — čovjek, djed.
To nije čarolija, ali djeluje u većini slučajeva; u praksi vam može uštedjeti vrijeme na tipičnim tekstovima, recimo oko 80–90% riječi koje pišete svaki dan.
Ipak, ima iznimaka. Ne oslanjajte se samo na pravilo kao na konačni sud — provjerite u rječniku kad zapne.
Kad dvojite, poslušajte izgovor, provjeru norme i zdrav razum. Meni je jednom ravnateljica ispravila sastavak baš zbog /ije/; od tada svaka dvojba ide u rječnik.
Malo pažnje — i tekst vam dobije miris profesionalnosti.
Praktična primjena u rečenicama
Kad pravila padnu na papir, prava proba dolazi u rečenici — u eseju, u brzom e‑mailu kolegi ili na natpisu koji svi vide. Autor ne servira teoriju iznad glave; daje konkretne primjere: kako upotrijebiti istrijebiti kada kontekst zahtijeva akciju, a kako izbjeći tipičnu nepažnju pri pisanju. I meni se dogodilo da sam poslao tekst s pogrešnim oblikom — neugodno, ali korisno; naučio sam što obraćati pozornost.
Jednostavna check‑lista pomaže: 1) primjer rečenice; 2) provjera oblika; 3) parafraziranje; 4) ponovljena praksa.
Kratke vježbe, usporedbe i konkretni primjeri čine razliku. Osjećaj sigurnosti raste kad znaš zašto je oblik takav — to smanjuje sram kod ispravaka i štedi vrijeme.
Najčešće greške i razlikovanje
Greške u pisanju oblika poput istrijebiti vs. *istrjebiti* nisu tek slučajnost — to su male prevare našeg uha i navike. Često je kriv izgovor: kratko ili dugo zvuči drugačije pa prst ode na krivo slovo.
Ponekad se oslanjamo na poznatu riječ i mislimo da je pravilo univerzalno, pa pogriješimo baš na iznimkama (sjetite se /ije/ protiv /je/).
Savjet iz prakse: provjerite duljinu sloga i držite rječnik pri ruci — par minuta provjere štedi neugodnosti. Pažnja na značenje pomaže: ortografija zna razlikovati slijedeći i sljedеći — i to mijenja rečenicu.
Moj primjer: jednom sam u tekstu napisao “slijedeći korak” kad sam mislio na “sljedeci” — čitatelji su me ispravili. Vježbom i navikom greške se rjeđe ponavljaju.
