Confession ili priznanje: kako odlučiti kad nije jasno što vam treba.
Privatno priznanje liječi odnos—kratko, osobno, bez papira; formalno priznanje ima pravne ili religijske posljedice—pisano, svjedoci i rizici. Birajte prema cilju (povjerenje vs. obveza), publici i mogućim posljedicama; kad je sivo, prvo dokumentirajte misli i potražite savjet.
I dalje mogu pomoći razraditi korake za vaš slučaj.
Pravopisna i gramatička osnova
Malo pravila, velika razlika. U standardnoj hrvatskoj ortografiji zapis /ije/ i /je/ često ovisi o duljini sloga: dulji slog → /ije/ (bijel, mlijeko), kraći → /je/ (djed, čovjek).
Zvuči jednostavno… ali u praksi često zapne. Poznajem kolegu koji stalno piše mliko — nije sramota, samo znak da sluh vara.
Što raditi? Nauči tipične parove. Kad nisi siguran, posluži se rječnikom ili provjeri kako izgovara teta s placa. I prihvati iznimke: jezik nije kvar koji treba popraviti, nego živa stvar koja mijenja pravila.
Savjet iz prakse: listaj tekstove HAZU ili pouzdane online izvore pa usporedi oblike. Par minuta čitanja ujutro u kafiću uštedi ti tisuće ispravaka kasnije.
Praktična primjena u rečenicama
Kako prepoznati /ije/ nasuprot /je/ bez drame? Slušaj riječ — dugo /ije/, kratko /je/. Jednostavno: mlijeko ima produljeni glas, djed je kratak.
Ima praktičnih rečenica koje pomažu: Nakon njezine ispovijesti publika je plakala. Ispovijest dječaka potresla je svijet. Često radi, često zabludiš… meni se jednom dogodilo da sam napisao *riječnik* kao *riječnik* — sramota pred profesorom.
Iznimke postoje: bljesak, riječnik — provjeri u rječniku kad si u dvojbi. Štedi vrijeme i autogram “nevolje” na popravnom.
Savjet prijateljski: vježbaj kroz čitanje lokalnih tekstova (novine, blog 2025) i slušaj kako ljudi govore. Pravopis je ljudska stvar — i može biti duhovit, ako ga ne shvaćaš preozbiljno.
Najčešće greške i razlikovanje
Mnogo se grešaka rodi iz navike — slušamo govor, pišemo po zvuku i onda to postane pravilo u glavama. Često se miješa /ije/ i /je/: ljudi pišu riječnik, a misle rječnik… Profesori ne vole to čuti (ni čitati). Ja sam to i sam triput pogriješio prije nego sam počeo provjeravati korijen riječi.
Pristup koji radi? Pogledaj korijen, usporedi s pravilima duljine samoglasnika i nabroj iznimke: rječnik, bljesak, Tijelova. Drži listu najčešćih zamki; vježbanje s konkretnim primjerima brže ušićari grešku nego tisuću teorija. Kad duljina mijenja značenje—poput slijedeći vs. sljedeći—obraćaj pažnju: to nije sitnica, to je razlika između rečenice koja “teče” i one koja šepa.
