Uproot ili eradicate: birate između promjene i totalnog brisanja.
“Uproot” znači iščupati iz korijena, često za obnovu ili promjenu ponašanja; “eradicate” znači sustavno i potpuno uništiti (bolest, štetočine, korupciju). Upotrijebite “uproot” za metaforički, procesni ton; “eradicate” za tehnički i odlučan ton.
Ja ću navesti primjere i stilističke savjete dalje.
Pravopisna i gramatička osnova
Kad popričamo o riječi iskorijeniti, ne govorim iz rječnika u staklenoj vitrini — pričam iz prakse.
Korijen dolazi od starocrkvenoslavenskog korenь, pa is- + korijen zadržava vokalni slijed; zato iskorijeniti ima više logike nego varijanta iskorjeniti.
Čujete razliku kad izgovorite: is-kori-je-ni-ti… ritam je prirodan.
Konjugacije potvrđuju to: iskorijenim, iskorijeniš; participi također — iskorijenili, iskorijenivši.
Ne kažem da ljudi ne kažu iskorjeniti — u govoru živi svašta.
Ali etimologija i gramatička struktura navode na ij.
Moj savjet urednicima i učenicima? Ako želite dosljednost i jasnoću, držite se iskorijeniti.
Manje pogađanja, više čiste linije… i manje ispravljanja u uredništvu.
Praktična primjena u rečenicama
U praksi, rečenica često kaže više nego pravilo iz gramatike. Na primjer: *Cilj projekta je iskorijeniti korupciju u roku od pet godina.* Kratko, jasno — i mjeri se konkretnim koracima.
Drugi ton, druga publika: *Treba iskorijeniti pogrešne navike kod učenika kroz sustavan rad* — zvuči kao bilješka iz učionice, ali nosi plan.
U novinama ćete ponekad pročitati: *Program je usmjeren na iskorijenjivanje siromaštva u regiji* — formalnije, malo teže na uhu, ali razumljivo publici.
Ja sam, priznajem, jednom preuređivao tekstove urednika koji su voljeli koristeći izvedenice… ponekad previše. Dobar savjet: birajte dosljednost. Napišete li *iskorijeniti*, držite se toga; ako krene *iskorijenjivanje*, pazite na stil.
Primjeri pomažu čitatelju da osjeti i razumije, ne samo da pročita.
Najčešće greške i razlikovanje
Nakon par primjera, bacimo se na ono što stvarno zbunjuje: najčešće pravopisne zamke koje gledam u novinama i komentarima.
Posebno mi zapne za oko miješanje iskorijeniti i *iskorjeniti* — zvuči slično, ali korijen riječi je jasan: korijen s *i*. Zato je iskorijeniti (iskorijenim, iskorijeniš) pravi oblik.
Vidite li uzrok? To nije neka nova jezična moda, nego fonetska greška — preskače se slovo u govoru pa ide i u pisanje.
Susrećem to najčešće u online komentarima, u stupcima bez uredničke korekture, ili kad autor piše brzo, na mobitelu…
Mali praktični savjet koji uvijek dajem prijateljima: provjeri etimologiju ako nisi siguran.
Jedan klik, nekoliko sekundi — i izbjegneš neugodan ispravak u recenziji.
I da, nitko nije imun; i ja sam jednom pogriješio kad sam tipkao na tramvaju.
