Play i izvedba su različite stvari; tražite jasno razlikovanje.
Play je pisani tekst: likovi, upute i struktura; performance je živo izvođenje: izbor glumaca, režija, scenografija, svjetlo i reakcija publike. U pisanju koristite kurziv/odesetke za naslove i slaganje glagola prema „predstavi“ kao djelu ili „glumcima“ kao ljudima.
Ja ću nastaviti s konkretnim primjerima grešaka i pravila za stil.
Pravopisna i gramatička osnova
Kad pijemo kavu i govorimo o jeziku, riječ predstava često zapinje—jer u govoru prirodno “poskoči” na t na mjestu gdje bi fonologija očekivala promjenu zvučnosti. U standardnom hrvatskom… ništa od toga. Ostaje d: predstav-a, predstav-om, predstav-nici.
Zašto? Zato što je korijen predstav- stabilan kao brendirani Beograd na kojem si naučio prvu pjesmu—ne trpi izraze poput pretstava ili prettstava. To pomaže: učeći oblike, ne moraš svaku varijantu pamtiti, već pratiš paradigmu.
Praktično: ako pišeš tekst za Novu TV ili uređuješ školsku lektiru, drži d. Ako se slučajno cajkaš na govoru, nasmij se i zabilježi večernji razgovor—jezik je živo biće, ali pravopis ostaje prilično konzervativan.
Praktična primjena u rečenicama
Kad objasnim zašto se u standardnom hrvatskom zadržava d u osnovi predstava, obično ne ulazim odmah u teorije — radije pokažem primjere koje ljudi zapravo čitaju i govore.
Na kavi kažem: nakon odgledane predstave mnogi su ostali razgovarati… Ili: Predstava je bila toliko potresna… Vide se oblici: predstava, predstave, predstavom. D ostaje. Punkt.
Savjet praktičan i bez filozofiranja: provjeri rječnik, listaj novine (Jutarnji, Večernji), poslušaj radio najave za kazalište. Često pogriješe oni koji presnimavaju ili posuđuju leksiku iz govora koji nije standardan — pa i ti to možeš primijetiti i ispraviti.
Vježba pomaže: napiši tri rečenice s različitim padežima, pročitaj ih naglas… i ponovi. Brzo se učvrsti pravilna upotreba — vjeruj mi, to je osjećaj urednog teksta koji ti priča priču, a ne stroj koji nabraja.
Najčešće greške i razlikovanje
Često ljudi zapnu na riječima poput *predstava* — i nije uvijek do neznanja. Meni se jednom dogodilo da sam u žurbi prepisao s bilješke i pomislio da d posve postane t zbog s… pa nije. To je klasična mješavina dijalekta i nepažnje pri pisanju.
Kratko: susjedni suglasnici ponekad mijenjaju zvučnost — to zovemo voicing assimilation, kao kad u razgovoru ponekad zaškripi izgovor. Ali u riječi predstava d prije s ne mijenja se. Dakle: predstava, predstave — *ispravno*.
Savjet koji stvarno pomaže: provjeri etimologiju i standardni rječnik. I ne zaboravi — tu i tamo dolaze iznimke, pogotovo s *stranim imenima*. Ako si u dvojbi, pogledaj autoritativni izvor… i napij kavu prije prepisivanja.
Zaključak
Na kraju, razlika je važna: drama je gramatika teksta, izvedba je njen živi glas. Jedan je redatelj usporedio postavljanje predstave s pečenjem—isti recept (drama), posve različita torta (izvedba)—a prodaja ulaznica porasla je za 30% kada je rizična, modernizirajuća „Antigona” pokazala da izvedba može preoblikovati značenje. Čitatelji bi stoga trebali učiti pravila (pravopis, gramatika) i promatrati izbore (scena, gluma); poznavanje oboje omogućuje im da s jednakim povjerenjem kritiziraju tekst i produkciju.
