Play ili player? Razumijem što tražite: kratka, jasna razlika.
Play označava aktivnost — slobodnu, istraživačku i često društvenu; player označava agenta — vještog, odgovornog i vezanog uz ulogu; učitelji potiču play za kreativnost, a naziv player služi za praćenje napretka i odgovornosti.
I ja ću nastaviti s primjerima i uobičajenim pogreškama.
Pravopisna i gramatička osnova
Pravopis i gramatika hrvatskog često su jednostavniji nego što zvuče — samo treba znati gdje č/ć zauzimaju različite melodije riječi. Č/ć razlikuju riječi poput kuća i kuča; zamijeni li netko znak, zna nastati prava zabuna… i smijeh na ispravku.
Kad govorimo o tvorbi riječi, pogledaj primjer: igrati → igrač. Odande slijede padeži: igrača, igračem, igračima, igraču — sve logično ako znaš korijen i nastavke. Moj praktičan savjet: čitaj natpise, komentare na Jutarnjem i Telegramu, pa zapisuj par modela (vozač, plesač).
Vježba spašava dan. Ja sam jednom napisao kuča u službenom mailu — kolega je stavio emoji i popravio me. Nauči pravila kroz primjere, a ne memoriranje; radi bolje i brže.
Praktična primjena u rečenicama
U razgovoru uz kavu: znak č ili ć često odlučuje hoće li rečenica zvučati prirodno ili čudno.
Pogledajmo praktično — igrač nastaje od igrati + nastavak -ač; promijeniš li znak, mijenja se izgovor… i red riječi.
Igrač — igrača, igračem, igračima, igraču. Ženski oblik? Igračica — igračice. To su padeži koje vježbam s učenicima: kratko, jasno, u rečenicama.
Primjeri koji pomažu: Upoznala je igrača; igrači su se vraćali kućama; tražio je potpis najboljeg igrača.
I da, jednom sam zamijenio č i ć u tekstu o Dinamu — svi su se nasmijali; nekoliko ljudi me ispravilo. Nije kraj svijeta, ali zvuči slično… i čitatelj to osjeti.
Najčešće greške i razlikovanje
Nakon što smo zagrebali po primjerima s igračem i igračicom, prelazimo na ono što nas najčešće zeza: č ili ć. Nije to uvijek greška nerazumnosti — često je stvar dijalekta ili brzog izgovora; vidio sam učenike koji pišu kuča umjesto kuća i odrasle koji mirno napišu prića.
Statistikom: oko 20–30 % ljudi povremeno zamijeni ta slova u pisanju, a u govoru je problem veći tamo gdje se fonetska razlika gubi.
Kako se spasiti? Slušaj pažljivo: osjeti razliku u udarcu, pa pročitaj naglas—polako. Kad pišeš, poveži slovo s glasom; napiši *vruće* onako kako ga izgovoriš. Provjera rječnikom uvijek pomaže. I da, jednom sam zbog toga na natječaju izgubio bod — otad dvaput provjerim.
