Identity: pravilno i vaša briga ima smisla.
Identity je ispravan pravopis; “indentity” je čest tipografski previd koji narušava kredibilitet u životopisima, pravnim i akademskim tekstovima. Provjerite automatski ispravljač, pročitajte naglas i potražite uzorke riječ‑korijena “ident‑” da izbjegnete ponavljanje pogrešaka.
I dalje imam par trikova za navikavanje koje ću pokazati.
Pravopisna i gramatička osnova
Pravopisno-gramatička prosudba jedne riječi može izgledati trivijalno… ali često nije.
Kod riječi identitet mnogi stanu na indentitet — tipfeler koji nastane brzo, posebno kad pišete na mobitelu poslije duge večeri. Ja sam to sam napravio, pa vjeruj mi na riječ: osjećaj kad pročitaš vlastiti lapsus je pomalo neugodan, ali popravak traje sekundu.
Riječ dolazi iz latinskog identicus; u praksi to znači da se deklinira: gen. identiteta, dat. identitetu, instr. identitetom. Pridjevi? identičan, identičnog.
Kako se zaštititi? Rječnik, pravopisni alati (i ponekad Ctrl+F) — i navika pregleda prije slanja. Malena vježba: napiši rečenicu naglas — sluh često uhvati ono što oko propušta.
Praktična primjena u rečenicama
Kad govorimo o riječi identitet, nije to samo pravopisna sitnica — to je stvar jasne poruke.
Na primjer, u rečenici subjekt glasi identitet, u genitivu pišemo identiteta, a u dativu identitetu… sitno, ali bitno. Pogreška kao indentitet zvuči čudno i baca sjenu na tekst, naročito ako pišete prijavu, izvještaj ili objavu na LinkedInu.
Da budem kratak i konkretniji: “Kultura oblikuje identitet.” — jasna i snažna rečenica.
“Istraživanje identiteta mladih pokazuje trendove.” — ovdje odmah vidite tko i što.
“Uloga identiteta u društvu važna je i kompleksna.” — formalnije, ali precizno.
Savjet iz prakse: držite uz sebe listu padeža ili brzi pregled u telefonu. Štedi vrijeme i čuva profesionalni dojam.
Najčešće greške i razlikovanje
Moram priznati — vidim tu tipičnu zamku svaki tjedan: ljudi pišu *indentitet* umjesto *identitet*. Često je kriv izgovor ili brzina tipkanja… dodaju se ona suvišna “n”. Ne postoji to u standardnom jeziku, pa nije greška koju bismo trebali ignorirati.
Pogledajmo korijen: riječ dolazi iz srednjolatinskog *identicus*. Pravilan oblik u padežima? Genitiv *identiteta*, dativ *identitetu*, množina *identitetima*. Kratko, jasno.
Savjet prijatelju: provjeri u rječniku — pet sekundi, a izbjegneš posramljiv trenutak u mailu. Tipkaj sporije kad si umoran. Čitaj naglas kad neš siguran. Meni je jednom brzopletost pokvarila objavu na Facebooku pred 200 ljudi — naučio lekciju.
Malo strpljenja. Malo pažnje. I 90% grešaka nestane.
