Hoće li on/ona/ono nastupiti kao gost ili hoće li on/ona/ono gostovati ili hoće li on/ona/ono biti gostificiran?

by Marria Beklavac

Razmišljate o izboru između “will he/she/it perform as a guest“, “will he/she/it guest” ili “will he/she/it have guestified“?

“Will he/she/it perform as a guest” je formalan i profesionalan; “will he/she/it guest” je skraćeno, neformalno i aktivno; “will he/she/it have guestified” je kolokvijalno i igra se značenjem—odaberem prema kontekstu publike i tonu.

Ja ću dalje objasniti primjere i gramatiku.

Pravopisna i gramatička osnova

Kad pričamo o futuru I, zapravo govorimo o malim, ali odlučujućim detaljima.

Slijedeći razgovor s kolegom iz emisije… jasno mi je postalo: sve ovisi o položaju infinitiva i pomoćnog glagola *htjeti*.

Ako je infinitiv ispred, često izgubimo završno -i — pjevat ću, gostovat ćemo.

Kad „htjeti“ stoji prvi, -i ostaje: Ministar će gostovati.

Sjećam se kako sam na terenu ispravljao rukopis novinara koji je pisao „govorit ćemo“ — rekoh: ne ide, zvuči neuredno.

Pravilo je praktično i štedi rasprave u redakciji.

Kratka provjera za vas: pronađite infinitiv; ako je prije pomoćnog — razmislite o izostanku -i.

Malo pažnje, puno reda u tekstu.

Praktična primjena u rečenicama

Kad ti netko na ulici upita “Što ćeš večeras?”, odgovori u glavi dolazi prirodno — pjevat ću, radit ćeš, gledat ćemo. Vidljiv kontrast: kad infinitiv stoji ispred pomoćnog, obično otpada završno -i (pjevat, radit, gledat).

S druge strane, kad pomoćni htjeti dolazi prije infinitiva, -i ostaje: Ministar će večeras gostovati. I da, gostovat će također je ispravno ako infinitiv prethodi htjeti — dakle gostovat ću, gostovat ćemo, gostovat ćete.

Praktično: u govoru često čuješ skraćene oblike — radio, televizija, mala kavana na rogu — zato vježbaj izgovarati obje verzije naglas. Ja sam jednom izgovorio “gostovat ću” u intervjuu i urednik se nasmijao; poslije mi rekao: prirodnije zvuči bez -i kad ide brz govor. To je to — pravilo jednostavno, čuješ razliku.

Najčešće greške i razlikovanje

Ponekad kad ljudi uče buduće oblike, zapetljaju se oko položaja pomoćnog glagola *htjeti* i dvije moguće grafije infinitiva. Male razlike, velika zabuna. Primjer: kad infinitiv stoji iza pomoćnog — pišemo *gostovat će*, *pjevat ću*.

Kad infinitiv prednjači, otpadne krajnje -i: *gostovat će* vs. *gostovati će*? Čekaj… pravilo pomaže: ako je infinitiv prije pomoćnog, briše se završno -i; ako pomoćni dolazi prije, -i ostaje.

Neprihvatljiva varijanta *gostovaće* često nastane usmenim običajem ili pod utjecajem drugih normi. Savjet prijatelja iz novinarstva: oslonite se na pravopis i brzo provjerite u rječniku — u par sekundi dobijete mir.

I da, ja sam jednom u žurbi napisao *pjevat će* umjesto *pjevati će*… naučio me to da provjeravam, pa vama preporučam isto.

Moglo bi vam se svidjeti