Greek ili greek: tražite pravilo o velikom slovu.
Koristim veliko slovo za državu, narod, jezik i kulturu: Greece → Greek; „a Greek citizen“, „Greek language“, „Greek salad“. Mala slova samo u tehničkim stilovima ili greškom iz navike; pravilo je jednostavno — dosljednost.
Ja ću dalje dati kratku kontrolnu listu za provjeru.
Pravopisna i gramatička osnova
Pravilo koje svi pomalo guramo pod tepih: ime države piše se velikim slovom — *Grčka*. Tako je, nema debate.
Pridjev, međutim, piše se malim: grčki, grčka, grčko. Zvuči sitnica, ali često se sapletemo baš tu… zato vrijedi zapamtiti oblik s nastavkom -čki kao običan, svakodnevni pridjev.
Ako govorimo o ljudima — *Grk, Grci, Grkinja* — tu ponovno ide veliko početno slovo. Vidio sam članak koji je miješao ova pravila i čitatelji su se brzo uhvatili za glavu. Mene osobno, jednom u rubrici putovanja, spasilo je pravilo: država veliko, pridjev mali.
Deklinacija? Da, mijenja se: grčkog, grčkom, grčkim — prilagođava se kontekstu rečenice kao da mijenja odjeću za svaku priliku. Kratko i jasno: drži se ovoga i manje će biti pogrešaka. I stvarno — štediš vrijeme kad ne moraš ispravljati svaki naslov.
Praktična primjena u rečenicama
Kad pišete o Grčkoj, pravilo je jednostavno — ime države ide velikim početnim slovom: Grčka.
Ali čim riječ opisuje porijeklo, jezik ili stil, pišemo malim slovom: grčki.
Primjeri koji stvarno pomažu: grčka salata, grčki jezik, grčka keramika — mislim na onu s motivima i pričama, ne samo lonac za cvijeće.
Posjetio sam Grčku prošle godine… i da, piše se velika.
Kad govorimo o ljudima: Grk, Grkinja, Grci — velike.
U padežima znajte ovo: grčkog, grčkom — tu se najčešće spotaknemo.
Savjet iz prakse: provjerite kontekst. Ponekad stil diktira izbor, ponekad značenje.
Ako niste sigurni, pročitajte rečenicu naglas — često se odgovor pojavi sam.
Najčešće greške i razlikovanje
Govorimo o najčešćim zabunama kad pišemo o Grčkoj — ali bez suhoparnog pravila. Jednostavno: ime države piše se veliko — Grčka. Ako misliš na jezik, porijeklo ili stil, pišeš malo: grčki. Vidio sam oglase gdje stoji “grčki restorani u Zagrebu” i odmah znam da je vlasnik bio prebrz na tipkovnici… ili previše entuzijastičan.
Demonimi su također jasni: Grk, Grci, Grkinja — velika slova. Primjeri koji pomažu: grčka kuhinja mame na maslinovo ulje, grčki jezik ima tipične završetke, stanovnici su Grci. Savjet iz prakse: prije kapitalizacije provjeri funkciju riječi u rečenici. Malo razmišljanja — puno manje grešaka. I da, jednom sam napisao “grčki” umjesto “Grčka” u članku o putovanjima… urednik me zadržao na šalici kave duže nego što sam planirao.
