Gonič ili Gonić? Tražite pravilnu formu.
Riječ se pravilno piše gonič (iz glagola goniti + nastavak -ič). Gonić je pogreška zbog zamjene č i ć; norma zahtijeva č. Primjeri: genitiv goniča, instrumental goničem, plural goničima; koristi se za osobu ili psa koji tjeraju stoku ili figurativno za neumoljivog progonaoca.
Zadržat ću konkretne primjere ako želite.
Pravopisna i gramatička osnova
Kad raspravljamo o riječi gonič, nema tajni — vratimo se glagolu *goniti*. Od njega dolazi sufiks *-ič*, pa pišemo gonič, a ne *gonić*. Jednostavno, zar ne?
Sufiks *-ič* nije neki stalni tvorbeni radnik koji sve pravi, ali u našem jeziku ima par jasnih primjera: vodič, ribič, branič… I u slučaju gonič oblikovanje diktira i padeže: genitiv goniča, instrumental goničem, množina goničima.
Mala anegdota: jednom sam zapisivao popis likova za lokalni amaterski film — pa da, netko je predložio “gonić”. Pogledao sam ga kao da je zaboravio čarapu… i objasnio kratko, kao sada vama. Jezik voli red; ponekad i malu provokaciju, ali pravilo ovdje štiti jasnoću.
Praktična primjena u rečenicama
Kad želite upotrijebiti riječ *gonič*, najbolje je razlučiti koja slika stoji pred vama: čovjek koji potjeruje stoku ili pas koji radi istu zadaću… ili netko tko u prenesenom smislu “goni” ideju ili osobu.
Slučaj iz sela: stariji gonič natjera krdo preko brijega — zvuk cipelâ po kamenu, dah u hladnom zraku.
Zvuči jednostavno, ali padeži odlučuju svaki put: *vidim goniča* nije isto što i *vidim goniče*.
I pri gradskim pričama: rekli su mi da je novi šef pravi gonič — tjera rezultate, ne miluje.
Hoćete li to reći s osmijehom ili zlobno, ovisi o tonu.
Praktičan savjet prijatelju: naznači kontekst, izaberi odgovarajući padež i izbjegavaj dvosmislice.
Jedan dobar primjer vrijedi više od deset pravila.
Najčešće greške i razlikovanje
Zbunjenost oko oblika i padeža često zeza i one koji pišu svaki dan. Tre vrste zapreka koje stalno susrećem: pogrešno pisanje (pišeš gonić, a standard kaže gonič), krivo slaganje u padežima (vidim goniče umjesto vidim goniča) i — najmanje opipljivo, ali najlukavije — nejasan kontekst koji ostavlja dvojbu: radi li se o čovjeku, psu ili nekoj metaforičnoj “potjeri”.
Praktično pravilo koje mi pomaže: pogledaj korijen—goniti—i usporedi sa srodnim riječima kao vodič, ribič, branič. Standard glasi: gonič; genitiv goniča; instrumental goničem; množina goničima.
Male provjere štede živce. Ja sam tako jednom slao tekst s “gonić” i ured mi je vratio crvenom olovkom… naučio me brzo.
